Vodič kroz Ubuntu Desktop 12.04 - Pokretanje programâ i pristup podatcima
Svako od raspoloživih grafičkih korisničkih sučelja na Ubuntuu na određeni način prikazuje ikone putem kojih korisnik pokreće programe ili otvara datoteke i direktorije u datotečnom sustavu. (U ovom vodiču koristi se izraz direktorij za element datotečnog sustava koji u sebi može sadržavati datoteke i druge direktorije jer se taj izraz tradicionalno koristi na sustavima sličnim Unixu. Sinonimi su: kazalo, mapa, folder.) U nastavku će biti opisano samo sučelje Unity.
Pokretanjem bilo kojeg programa na sustavu se stvara jedan novi proces (eng. process) – primjerak programa koji se izvršava u radnoj memoriji računala. Svaki proces dobiva svoj jedinstveni brojčani identifikator (eng. process ID, PID). Proces može pokrenuti jedan ili više drugih procesa koji se nazivanju njegovom "djecom", a on njihovim "roditeljem". Uvid u procese koji postoje na sustavu daje npr. program System Monitor (vidi Neke korisne aplikacije).
Prilikom pokušaja pokretanja programa ili pristupa podatcima sustav provjerava ima li dotični korisnički račun potrebna prava za obavljanje tražene radnje i daje upozorenje ako nema. Korisnik normalno može pristupati samo svojim podatcima i postavkama.
Na Unixu i sličnim sustavima uvijek postoji korisnički račun root koji ima sva prava na sustavu (tzv. superkorisnik, eng. superuser) što znači da ima pristup svim podatcima i može izvršiti sve radnje u vezi s održavanjem i administriranjem sustava, a pod njim se izvršavaju i razni pozadinski sistemski programi.
Na Ubuntuu je uobičajeno da se za obavljanje administratorskih radnji ne koristi izravna prijava s korisničkim računom root (stoga on početno nema zadanu lozinku). Umjesto toga korisnici s administratorskim pravima (a to je uvijek i korisnički račun napravljen tijekom instaliranja sustava) koriste program sudo (odnosno gksudo) da bi pokrenuli potrebni program s ovlastima superkorisnika pri čemu se od korisnika se traži da zada svoju lozinku čime potvrđuje svoj identitet i namjeru da stvarno želi pokrenuti dotični program. Na taj način sprječava se da ovlasti superkorisnika dobije neki zloćudni program (eng. malware) koji bi se želio pokrenuti bez izravnog korisnikovog naloga. (Na to treba osobito paziti kod pokretanja programa koji bi se dobili putem elektroničke pošte ili s neke neprovjerene web-stranice – ključno je da se mogućim zloćudnim programima ne dopusti da dobiju ovlasti superkorisnika.)
Vidi još:
- Korištenje grafičkog sučelja Unity
- Pozivanje programâ putem komandne ljuske
- Datotečni sustav
- Okolinske varijable
Idi na: Sadržaj | < Prethodno poglavlje | Sljedeće poglavlje >
