Man
Naredba man (skraćeno od manual) je veoma korisna jer nam daje detaljne informacije i upute o korištenju nekog programa.
Sintaksa
man [-opcija] [[sekcija] ime_programa]]
Nakon pozivanja naredba man ispisat će upute za traženi program. Za ispis se koristi program less pa je na tipkovnici potrebno zadavati njegove naredbe za kretanje kroz tekst.
Primjeri pozivanja programa:
- Prikaži upute o programu chown:
man chown
- Prikaži upute o programu man, tj. o samom sebi (to je vrlo korisno da biste znali kako se kretati
man man
- Pretraži kratke opise naredbi u man-stranicama po zadanoj riječi (npr. hostname). Isto se može postići naredbom apropos.
man -k hostname
Općenito, svaki put kada ne znate kako koristiti neki program, umjesto lutanja po netu ili ispitivanja po forumima, uposlite man. Ukoliko ne znate koji program vam treba, apropos će vam vjerojatno znati pomoći.
Svaka man-stranica ima uvijek ista ili slična poglavlja:
- NAME - ime programa
- SYNOPSIS - format u kojem prima opcije ili ulazne datoteke
- DESCRIPTION - opis programa i što radi
- AUTHOR - autor programa
- BUGS - poznati problemi sa programom
- SEE ALSO - sugestija za čitanje man-stranica o programima koji su povezani s dotičnim
Moguće je da pojedine upute sadrže i neka dodatna poglavlja ili pak da neka od navedenih budu izostavljena.
Sve man-stranice grupirane su u više sekcija:
- Izvršni programi ili naredbe ljuske
- Sistemski pozivi (funkcije koje nudi kernel)
- Pozivi iz biblioteka (funkcije koje nude programske biblioteke)
- Specijalne datoteke (koje se obično nalaze u /dev)
- Formati datoteka i konvencije, npr. /etc/passwd
- Igre
- Razno (uključujući pakete makroa i konvencije), npr. man(7), groff(7)
- Naredbe za sistemsku administraciju (obično samo za roota)
- Kernelove rutine (nije standardno)
Moguće je da se neka naredba odnosno pojam spominje u više sekcija pa je u tom slučaju potrebno zadati i broj sekcije prilikom pozivanja naredbe, npr.:
man 7 hostname
