Dokumentacija Tvrdi diskovi

U svijetu Windowsa particije i diskovi označavaju se slovima engleske abecede i to počevši sa C, pa D, E, F, G, .... (slova A i B tradicionalno su bila zauzeta za floppy disketne jedinice). Valja primjetiti da Windows ne razlikuje particiju od fizičkog diska, tako da je se kroz takvo nazivlje ne može otkriti ima li računalo 2 fizička diska ili jedan fizički disk s 2 particije, u oba će slučaja postojati "C" i "D".

Kod Linuxa (ali i drugih derivacija Unixa) raspored je i nazivlje drugačije: svaki fizički disk i particije na njemu imaju svoju oznaku broj i slovo koje govori točno o tipu diska, koji je disk po redu i koja je particija na tom disku iza oznake. No svi se oni mogu postaviti bilo gdje u hijerarhiji datotečnog sustava i pod bilo kojim nazivom. U Windowsima bi najbliži analogon bio to da se postavi prečac (en. shortcut) na npr. disk "D" u "Program Files" i da pristupamo disku "D" tako da odemo prvo u "Program Files" i tamo stisnemo na prečac "D" (naziv prečaca može biti i npr. "Drugi", a da i dalje pokazuje na "D").

"Fizička" lokacija diskova i njihovo imenovanje

Svi se diskovi, kao i ostali uređaji, nalaze u root direktoriju / pod mapom dev (od en. devices).

Primjeri...

hda je prvi IDE disk, hdb drugi IDE disk, hdd četvrti IDE disk, sda prvi SATA/SCSI/USB disk, sda5 je 5 particija na prvom SATA/SCSI disku, hde7 je 7 particija na 5 IDE disku itd.

Diskove i particije u toj mapi predstavljaju posebne datoteke koje počinju s nazivom sd ili hd. Primarnom se disku na sd dodaje slovo a, a prvoj particiji na tom disku 1 itd. Primjer lokacije druge particije na trećem fizičkom disku je /dev/sdc2 (c - tercijarni disk, 2 - druga particija). Svi IDE (PATA) diskovi počinju s hd, a svi SCSI/SATA/USB memorije počinju sa sd.

U slučajevima kada su diskovi pomiješani (kombinacija IDE/SATA), poredak slova će biti u onom redosljedu u kojem ih Linux vidi.

Sada krećemo na particije. Svaka particija ima broj, baš kao ona na početnom primjeru (/dev/hda2). Bez obzira o kakvoj je particiji riječ, one su označene brojem na kraju počevši od 1, pa 2,3,4,5,.... Sada znamo da je hda2 druga particija na prvom IDE disku. /dev/sdb5 bi bio SATA/SCSI/USB sekundarni disk i peta particija na tom disku.

Lokacija za pristupanje podacima na disku

Jedna stvar nije do sad objašnjena, a koja vam je vjerojatno postala barem "sumnjiva" - "posebna datoteka". Za razliku od Windowsa, na Linuxu je sve datoteka (tj. tako se manifestira). Vaš disk je datoteka, vaš printer je datoteka, vaš monitor je datoteka. Proces koji uzima sadržaj datoteke sdb1 i prikazuje ga u direktoriju po želji je unutar programa mount koji služi upravo tome.

Za razliku od Windowsa koji može prikazati svaku particiju samo pod svojim slovom (C,D,E), Linux može prikazati sadržaj određene particije u direktoriu koji se nalazi bilo gdje unutar hijerarhije datotečnog sustava, pa čak i na drugom disku. Analogno, kao kada bi ste "D" particiju prikazali unutar C\:Documents bez da postoji i vanjska oznaka D. Konkretno, ako je /dev/sdb5 particija na kojoj držite muziku, onda možete prikazati sadržaj te particije unutar direktorija koji prikazuje sadržaj vašeg /dev/sda1 diska i particije, konkretno, primjerice u folderu /media/muzika. Ovime se može postići transparentna struktura iz koje nije jasno da se čitava direktorijska hijerarhija možda nalazi na nekoliko desetaka ili stotina diskova i lokacija. Odluke gdje se prikazuje sadržaj koje particije ili diska nalaze se unutar datoteke fstab koja se nalazi u direktoriju /etc (dakle, /etc/fstab).

Direktoriji u koji je instaliran "osnovni" Linux zove se root direktorij i ima oznaku /, a pod njim su svi ostali direktoriji i sadržaji svih ostalih particija. Za razliku od Windwosa, / ne treba biti na primarnom disku i primarnoj particiji. /home je folder home pod / (root) direktorijem i sadrži sve podatke o korisnicima i njihove osobne dokumente.

IDE, ATA, SATA, SCSI, SSD

• Parallel ATA (PATA) izvorno ATA, je standard sučelja za povezivanje uređaja za pohranu poput tvrdih diskova, solid-state diskova, disketa , i optičkih disk pogona u računalima (CD,DVD, blue-ray). Kao što mu ime kaže, PATA je sučelje koje omogućuje dvosmjernu komunikaciju, tj. čitanje i zapisivanje podataka u isto vrijeme na disku. Iako ovo zvuči idealno, zvog toga što se u stvarnosti mora događati samo jedno ili drugo dolazi do suboptimalnih performansi. PATA standard za prijenos podataka više nije dostupa nza diskove nove generacije i uskoro se više neć e moć kupit i diskovi koji koriste ovo sučelje.

• Serial ATA (Seria Advanced Technology Attachement) je računalni standard za spajanje spremnika sa memorijom (čvrsti diskovi, usb stickovi, CD, DVD uređaji,...) i unutarnjih računalnih sustava za komunikaciju i protok podataka. SATA je dizajniran da zamijeni stariji PATA standard, nudeći nekoliko bitnih prednosti: reducirana veličina kabela i cijena (7 žica umjesto 40 ili 80), nativno hot swappanje (integriranja tehnologija da se uređaji mogu uključiti u računalo bez potrebe za gašenjem računala), brži transferi podataka i efikasniji transfer podataka kod I/O protokola.

1. generacija SATA sučelja, SATA 1 ima propusnost od 1.5 Gbit/s.
2. generacija SATA sučelja, SATA 2 ima propusnost od 3 Gbit/s
3. generacija SATA sučelja, SATA 3 ima propusnost od 6 Gbit/s što se prevodi u otprilike 600 MB/s (600 megabajta u sekundi, ne megabita).

• SSD diskovi predstavljaju veliki korak napred na polju hard diskova, nema više pista i glava, nema više obrtanja i pokretnih delova. Razmišljajte o SSD disku kao o memoriji, jer SSD diskovi se suštinski i prave od memorijskih modula. Kao što su diskete, koje su imale magnetni disk u sebi koji se okretao u toku čitanja i pisanja, sada zamenili USB stikovi koji nisu ništa drugo do memorijski čip koji je povezan na USB kontroler i nemaju nikakvih pokretnih delova, tako SSD diskovi umesto magnetnog zapisa na obrtnoj ploči koriste memoriju kao medijum za skladištenje podataka. Neko se lepo setio i zalepio gomilu memorijskih čipova na jedan kontroler i rekao hajde da probamo ovo da koristimo kao hard disk.

Više o SSD-u na Tehnoguru.info - što su to SSD diskovi.

Kako editirati fstab i što je to

Na vašem Linux operacijskom sustavu postoji datoteka /etc/fstab (sama datoteka se zove fstab, /etc/fstab je lokacija do datoteke). Kada naučite kako funkcionira fstab, moći će te ga sami editirati po vlastitom nahođenju.

fstab je konfiguracijska datoteka koja sadrži informacije o svim particijama i uređajima za pohranu podataka na vašem računalu. Specifično, /etc/fstab govori gdje bi se vaše particije trebale "mountati" i kako. Ovo znači da ukoliko imate problema sa pristupom nekoj particiji ili disku, ne možete pisati po istoj, najvjerojatnije imate krivo konfigurirani fstab.

/etc/fstab je najobičnija tekstualna datoteka i možete ju otvoriti i editirati u bilo kojem tekst editoru (ne sa wordom već sa ASCII editorima tipa nano, gedit, vi, emacs), ali samo ako imate root (administratorske ) privilegije. Znači, prije ikakvih editiranja morate biti logirani kao root ili iskoristiti su ili sudo naredbu.

Svatko ima malo drugačiji fstab jer svatko ima drugačije diskove u drugačijim datotečnim sustavima i particijama. Ipak, fstab uvijek ima isti format i osnovna struktura je uvijek ista. Evo primjera:

/dev/hda2	  /              ext2	         defaults	          1 1
/dev/hdb1	 /home	         ext2	         defaults	          1 2
/dev/cdrom	/media/cdrom	 auto	         ro,noauto,user,exec	  0 0
/dev/fd0	/media/floppy	 auto	         rw,noauto,user,sync      0 0
/dev/hda1	swap	         swap	         pri=42	                  0 0

Što sve ovo znači?! Svaki red (ili stupac) sadrži neku informaciju o particiji. Prvi stupac sadrži informaciju o kojoj se particiji ili disk uradi, drugi stupac je gdje se ta particija prikazuje (mount point), treća je vrsta datotečnog sustava, četvrti stupac govori o opcijama odabranim za prikaz particije, peti stupac je dump opcija a šesti o provjeri datotečnog sustava.

Format

Ako želimo neku particiju montirati automatski pri podizanju operacijskog sustava, onda to činimo preko datoteke/tablice /etc/fstab. Editiramo je također kao superuser.

U tablici svaka linija predstavlja jedno montiranje. Neka montiranja su već zadana od strane operacijskog sustava. Kao npr. montiranje samog Linux stabla (/) ili swap particije. No u nju možemo lako dodati i svoje particije.

Format je slijedeći:

uređaj   točka_montiranja   tip_datotečnog_sustava   opcije   freq passno

Gdje je:

• uređaj: ime i putanja particije koju montiramo. (npr. /dev/sda1)
• točka_montiranja: ime i putanja direktorija koji će predstavljati zadanu particiju
• tip_datotečnog_sustava: oznaka tipa datotečnog sustava kojeg montiramo (npr. ext2, ext3, ntfs-3g itd.)
• opcije: upisuju se opcije montiranja. Ako nemate posebnih opcija koje želite uključiti postavite na defaults
• freq: određuje hoće li datotečni sustav biti uključen u listu datoteka za back-up (za vaše potrebe stavite 0)
• passno: određuje hoće li se prilikom podizanja operacijskog sustava provjeravati integritet datotečnog sustava naredbom fsck. Ako stavite vrijednost 0, onda se neće provjeravati ispravnost datotečnog sustava. Vrijednost 1 je rezervirana za root (/) datotečni sustav, a za ostale se postavlja vrijednost 2. U tom slučaju Linux će u određenim vremenskim razmacima podizanja operacijskog sustava provjeravati integritet datotečnog sustava.

1. Linija fstab tablice za montiranje /home particije Montiranje /home particije izgledat će ovako kao linija fstab tablice:

/dev/sda1   /home   ext3   defaults   0 2

2. Linija fstab tablice za montiranje /media/Disk particije Montiranje /media/Disk particije izgledat će ovako kao linija fstab tablice:

/dev/sdb1   /media/Disk   ntfs-3g   defaults   0 0

3. Linija fstab tablice za montiranje /media/CD CD/DVD medija Montiranje /media/CD CD/DVD medija izgledat će ovako kao linija fstab tablice:

/dev/scd0   /media/CD   udf,iso9660   user,noauto,exec,utf8   0 0

Napomene:

• Da bi Linux mogao montirati datotečne sustave preko fstab tablice moramo prije toga kreirati direktorije koji predstavljaju točke montiranja (kao i kod montiranja preko mount naredbe)
• Da bi se datotečni sustavi montirali prema fstab tablici potrebno je ili restartati računalo ili pokrenuti naredbu kao superuser:

mount -a

Tipovi datotečnih sustava (file sustava) u fstab

• ext3 i ext4 – Veoma vjerojatno da su vaše particije u jednom od ova dva datotečna sustava. Nekada je ext2 bio standard, ali je danas to najčešće ext3, ext4, reiserfs ili xfs. Ext4 je najnovija generacija ext datotečnih sustava sa naprednim tehnologijama. Najvažnije je da kod ovih datotečnih sustava nema potrebe za defragmentiranjem, a u slučaju nasilnog gašenja računala, journal će osigurati da nema izgubljenih podataka.

• reiserfs Ovaj datotečni sustav je nekada bio standard na SuSE Linuxu, no danas sve više i više pada u zaborav. Odlikuje ga tree-like struktura zapisa i odlične performanse sa malim datotekama.

• swap Ovo je samo-objašnjavajuće. Ovaj datoečni sustav se koristi za swap particije. Za razliku od windowsa, Linux može koristiti swap datoteku il iswap particiju. Opciaj korištenja swap particije je puno bolja jer donosi bolje performase.

• vfat Vaš usb stick je najvjerojatnije u vfat, a što bi bio FAT32. Windows particije su sada sve na ntfs, no možda tko ima win98, 95 ima FAT 32 ili FAT16.

• xfs Veoma napredni datotečni sustav koji je namijenjen velikim diskovima i golemima particijama.

Opcije montiranja u fstab

• auto i noauto Sa auto opcijom, particija će biti automatski montirana tijekom pokretanja računala. auto je defaultna opcija. U slučaju da ne želite da se particija montira automatski tijekom pokretanja računala, iskoristite opciju noauto, u kojem će se slučaju morati eksplicitno montirati particiju.

• user i nouser Ovo su veoma korisne opcije. user dozvoljava normalnim korisnicma montirati particiju, dok nouser dozvoljava samo root korisniku montiranje particije. nouser je često prije znao biti default pa ekipa nije mogla montirati cd, dvd ili neku particiju.

• exec i noexec exec dozvoljava izvršavanje binarnih datoteka na toj particiji, dok noexec ne dozvoljava. noexec je zgodan ako ne želite da se neke izvršene datoteke na određenoj particiji mogu izvršavati, pogotovo u slučaju backup particije/diska.

• ro Montiranje datotečnog sustava samo za čitanje (ne može se pisati)
• rw Montiranje datotečnog sustava za pisanje i čitanje

• sync and async Opcije kako treba tretirati zapise na disku. sync znači da se sve događa sinkrono, tj. isti tren kada vi nešto zapišete na particiju tada se i stvarno to nešto zapiše. async je asinkrono zapisivanje, tj. podatci se prikažu kao zapisani no stvarno zapisivanje se događa tek kasnije, a najkasnije kod davanja umount naredbe. sync je obavezatan kod usb stickova i disketa.

• defaults Koristi opcije rw, suid, dev, exec, auto, nouser, and async.

Peti i šesti stupac (dump i fsck)

Peti stupac je dump stupac koji govori da li bi datotečni sustav trebalo backupirat. Ako je nula, dump ignorra taj datotečni sustav. Većinom je ova vrijednost 0.

Šesti stupac je fsck opcija. fsck (file system check) provjerava u kojem poretku da provjerava datotečne sustave. Ako je vrijednost 0, onda ne pregledava. Većina Linux distribucija ima podešeno da se vrši automatski fsck svakih 20 montiranja.

Poveznice na dodatne informacije

• Sve što trebate znati o radu sa diskovima: Montiranje preko fstab tablice - dodatno o diskovima i particijama i kako ih editirati