Izbor distribucije
GNU/Linux ne dolazi kao jedan jedinstven operacijski sustav, već kroz mnogo distribucija. U prvi tren se to može činiti kao nedostatak, ali zapravo je velika prednost jer ne koriste svi računala za iste svrhe. Uzmimo par primjera:
- GNU/Linux pokreće i mnogo supreračunala, ali softver koji se tamo koristi nije potreban na prosječnom laptopu
- danas svaki laptop dolazi s wireless karticom i potrebni su upravljački programi za to, ali rijetko koji internet poslužitelj (server) ima wireless kartice ugrađene pa mu ni ne trebaju wireless upravljački programi
- razvijatelji softvera (programeri i developeri) koriste razno razne programske jezike, prevodioce (kompajlere) i razvojna okruženja za iste, što će sigurno biti viška prosječnom korisniku
- kako napreduje hardver računala, tako više može ponuditi i softver nekim novim mogućnostima, ušminkanošću itd., ali što je onda sa starim računalima - postaju neiskoristiva (treba netko i na to misliti)
- netko želi imati striktno slobodan softver na svom računalu, s druge strane to predstavlja problem početnicima jer će muku mučiti s hardverom koji nema dostupne slobodne upravljačke programe
- određene distribucije se fokusiraju na razvoj onoga po čemu su prepoznatljive, a preuzimaju od drugih distribucija ono što one primarno razvijaju - na kraju sve te distribucije napreduju na svim područjima
Postoji i tona drugih primjera. Ali iz svakog se može izvući zaključak da bi jedan jedinstveni GNU/Linux za sve namjene i slučajeve bio vrlo nepraktičan te ne bi poticao kreativnost i originalnost.
Sadržaj
Koju distribuciju odabrati?
Danas ima puno takozvanih generičkih distribucija koje imaju široko područje primjene. Većina njih ide i jako na ruku početnicima, jer koriste grafičke instalacije bez prestručnih i specifičnih pitanja, koriste uglavnom grafičke alate za upravljanje sustavom itd. Pored tih direktnih pojednostavljnja, za početnike je bitno da njihova distribucija ima veliku zajednicu gdje može naći, ali i tražiti pomoć ako se u nečemu zapne. Primjeri takvih distribucija su: Ubuntu, openSUSE, Fedora, Mandriva, PCLinuxOS...
Ono na što se treba fokusirati kod izbora distribucije (pogotovo u slučaju prvih koraka na GNU/Linuxu):
- količina paketa dostupnih u repozitorijima (od oko 5000 paketa pa naviše...)
- podrška na Internetu u obliku foruma, portala, wikija i sl. (taj izbor se jako suzuje ako se gleda samo hrvatsko govorno područje)
- da li postoje GUI alati za upravljanje sustavom (editiranje tekstualnih datoteka zna biti zastrašujuće početnicima)
- podržava li vlasničke upravljačke programe i multimedijalne kodeke odmah u startu
- koji hadrver podržava (pogotovo ako se radi o egzotičnim arhitekturama kao PowerPC)
- vlastite preference:
- npr. stabilnost na prvom mjestu ili dostupnost najnovijih tehnologija i programa iz svijeta otvorenog softvera
Detaljnije o pojedinoj distribuciji, kao i poveznice za download možete pronaći na web stranici Distrowatch.com. Pregledajte i sekciju "Distribucije" na domaćoj web stranici Linuxzasve.com.
Koja distribucija je najsličnija Windowsima?
Postoje distribucije koje nalikuju na Windowse (Linux XP, Vixta...) ali u pravilu ih treba izbjegavati. Linux nije Windows niti to pokušava biti; radi se o posve drugačijem operativnom sustavu koji funkcionira na drugačiji način. Dajte si vremena za prilagodbu i pripremite se učiti nove stvari.
Koje grafičko okruženje odabrati?
Opet se pred nama nalazi veliki upitnik. Linux ima više grafičkih sučelja, koja su odvojena od osnove operativnog sustava. Pazite, ovo nisu teme koje će zamaskirati izgled vašeg linuxa, već kompletna grafička okruženja. Svako od njih izgleda drugačije i ponaša se drugačije, tako da sa promijenom grafičkog okruženja možete imati dojam da ste promjenili kompletan OS, iako se nalazite u istoj distribuciji. Sve ono što vidite na desktopu je grafičko okruženje - radna površina, paneli, window manageri, upravitelji datotekama. Najpopularnija sučelja za linux su GNOME, KDE i XFCE. Svako od njih dolazi sa njima prilagođenim aplikacijama.
GNOME
Ukoliko se prije niste susretali sa linuxom, GNOME bi možda bio bolji izbor. Jednostavan je za korištenje i manjih hardverskih zahtjeva. Sadrži dva panela, jedan na vrhu ekrana i jedan na dnu ekrana. Panel na vrhu sa ljeve strane sadrži menije logički raspodijeljene u tri skupine: Aplikacije (Applications), Mjesta (Places) i Sistem (System). Meni aplikacije će vam otvoriti popis svih instaliranih programa, razvrstanih po kategorijama. Places će vam prikazati sve particije i uređaje, a iz menija System moći ćete konfigurirati GNOME po vašim željama. U gornjem desnom kutu nalazi se sat i svojevrsni system tray. Panel na dnu ekrana prikazuje popis svih otvorenih prozora (window list). Kao osnovni upravitelj datotekama koristi jednostavni Nautilus.
KDE (K Desktop Environment)
KDE (K Desktop Environment) je dosta konfigurabilniji i nešto većih hardverskih zahtjeva. Ima samo jedan panel na dnu ekrana sa start tipkom koja otvara meni sličan onome iz windowsa. Na njemu se nalazi i popis otvorenih prozora, a sa desne strane sat i system tray. Većina iskusnijih korisnika koristi KDE, baš zbog velikih mogučnosti prilagodbe pojedinom korisniku.
Xfce
Ovo grafičko sučelje/radna okolina je po filozofiji sličnija GNOME-u, mada će neke podsjetiti na "mršavu" verziju OS X-a. Sličnost proizlazi iz činjenice da su obje radne okoline(GNOME i XFCE) kreirane istim alatima (GTK+). Iako je manje konfigurabilna od oba prethodna okruženja, prednost joj je mala hardverska zahtjevnost, pa je preporučljiva za one strojeve koji ne obiluju snagom i za one starijeg datuma. Zbog toga XFCE krase brzina u odzivu i izvršavanju aplikacija.
Svatko sučelje ima svojih prednosti i mana. Umjesto da slušate hrpu tuđih mišljenja, preporučam vam da isprobate i sami odlučite. Ukoliko distribucija koju preuzimate s interneta dolazi na CD-u, morati ćete odabrati GNOME, KDE ili Xfce verziju. Ako pak preuzimate DVD verziju, ona najčešće sadržava više sučelja koje možete instalirati i pri loginu odabrati jedno od njih, ovisno koje će vam više odgovarati.
