Razlika između inačica stranice Uvod u Linux

Inačica od 22:48, 9. listopada 2009.

Ovaj tekst obuhvaća kratku povijest nastanka slobodnog softvera i GNU/Linux operacijskog sustava te njegove današnje mogućnosti, raširenost i utjecaj. Sve to bez suviše detalja i činjenica. Detaljniji, ozbiljniji i enciklopedijski ustrojen članak možete pročitati ovdje.

Povijesni uvod

Uvod najbolje prolazi kroz priču, pa ćemo mi tako ovdje i početi... kroz priču...

Iza sedam brda i sedam dolina... kada su računala bila viđena samo u znanstvenim laboratorijima sveučilišta i instituta, nitko nije mogao predvidjeti kako će se računala razvijati. Tada su računala nerijetko zauzimala cijele prostorije ili oveće ormare, a programirala su se direktno, npr. bušenim karticama. Sve se vrtilo oko hardvera, a na softver nitko nije ni obraćao pažnju (za program je trebalo izbušiti kartice ili vrpce). Kako je nivo apstrakcije upravljanja računala rastao tako je softver postajao sve kompleksniji, no znanstvenici i inženjeri su ga i dalje dijelili i prilagođavali. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, stvari u svijetu računala su se počele mijenjati: računala su postajala sve korisnija i za zadaće pored znanstvenih istraživanja i proračuna za posebne situacije...

Došli neki novi klinci... klinci s parama

Počela je masovna primjena računala i njihova komercijalizacija. Danas poznati proizvođači računala su počinjali tada svoje karijere u garažama... Računala su tada ušla u većinu ureda te u pokoji dom. Softver je isto tako prolazio kroz strelovit napredak, postajao je sve kompleksniji, ali i sve zatvoreniji - algoritmi i procedure u programima postaju poslovne i industrijske tajne. Softver je postao proizvod na kojem se moglo zaraditi.

No zatvorena priroda softvera počela je izazivati sve više praktičnih, ali i ideoloških problema. Problemi poput ovisnosti o jednom proizvođaču (en. vendor lock-in) pokušali su se riješiti uvođenjem standarda, ali su se tih standarda slabo držali proizvođači hardvera, a još slabije softvera. Softver je često bio pun grešaka i limitiranih mogućnosti, dok je pojedinačna modifikacija i prilagodba istog bila nemoguća i zabranjena. Mijenjanje cijele platforme na onu koja bi više odgovarala potrebama značilo bi enormne troškove jer ništa nije bilo isto. Sami proizvođači su to znali pa su cijene vlastitih proizvoda podesili baš tako da budu malo niže nego one da kupcu bude isplatljivije mijenjati njihov proizvod za konkurentni. Softver, ali i hardver, su zbog toga bili izuzetno skupi.

Jedan čovjek je tada udario šakom o stol

Richard M. Stallman (RMS)

U MIT-ovom laboratoriju, računalni programer Richard M. Stallman suočen s nemogućnošću da izmjeni upravljačke programe uredskog pisača (molio je proizvođača da mu isporuči izvorni kod, na što su ga ovi glatko odbili), udario je šakom o stol i krenuo pisati softver koji će nadomjestiti onaj zatvoreni i koji neće imati takvih limitacija. Objavio je GNU Manifest s kojim kreće GNU pokret.

U tom manifestu traži pomoć ljudi, koji su razočarani tadašnjim stanjem u svijetu softvera, da mu se pridruže te da zajedno naprave alternativni operacijski sustav zvan GNU (dolazi od rekurzivne kratice GNU Not Unix) i sve programe s kojim će biti potpuno neovisni o komercijalnom softveru i koji će drugi moći koristiti baš kao i zrak.

Iako se u startu činilo kao nemoguća misija s puno nepremostivih prepreka, Stallmanu se vremenom pridruživalo sve više ljudi. Zajedno su do kraja 80-ih dovršili sve osnovne komponente operacijskog sustava i osnovnih programa, ali im je nedostajao glavni dio - jezgra sustava. Projekt GNU Hurd je trebao isporučiti jezgru sustava, ali zbog svoje kompleksnosti jednostavno to nije uspio (iako je taj projekt aktivan i danas).

I tako je GNU pokretu nedostajala jedna, ali jako bitna komponenta...

Rodio se Pingvin

Tux - maskota Linux jezgre

Inspiriran profesorovim edukacijskim operacijskim sustavom MINIX, finski student Linus Torvalds iz hobija je počeo pisati svoj operacijski sustav. Svoj rad objavljuje na Usenet grupi u kojoj traži prijedloge i kritiku za svoj rad. Spominje da se ne radi o ničem profesionalnom, već da je to samo iz hobija. Iako je odbacio ideju da njegov rad nosi ime Linux, jer mu se ipak činila preegocentrična, nazvao ga je Freax. Međutim, njegov sveučilišni kolega koji je postavio njegov rad na javni poslužitelj ipak je projekt nazvao Linux. Rođen je pingvin (sama ikona Linuxa - Tux, popularni pingvin, napravljena je tek '96.).

Ubrzo je projekt Linux privukao mnoge programere i počeo naglo napredovati, što je privuklo pozornost GNU pokreta koji ga je prigrlio kao jezgru svog operacijskog sustava. Novi operacijski sustav nosio je naziv GNU/Linux.

GNU/Linux danas i što može ponuditi

Danas je GNU/Linux jedan od najbrže rastućih projekata baziranih na otvorenom kodu kojeg ne razvijaju više samo računalni entuzijasti, već i korporacije poput RedHata, Googlea, Novella itd.

GNU/Linux i ostali projekti otvorenog softvera osvojili su srca entuzijasta svojom ideologijom i otvorenošću, a korporacija uspješnim modelom razvoja koji je brži, kvalitetniji i jeftiniji od ostalih u većini slučajeva.

Od mobitela do superračunala

Iako je na početku svog života radio samo na Intelovoj 386(486) platfromi, danas je Linux prisutan na mobilnim telefonima (Android, webOS, Maemo), 80% od 500 najbržih superračunala, mrežnim i navigacijskim uređajima, televizorima, robotima, pametnim kućanskim aparatima, te naravno, osobnim računalima.

Sva ta primjena govori kako je Linux izrazito prilagodljiv (modularan), a osim toga, globalno gledajući Linux ima podršku za daleko veći broj hardvera i uređaja od bilo kojeg drugog operacijskog sustava na svijetu. Takva ugrađena podrška za hardver u samu jezgru Linuxa eliminira potrebu za posebnom instalacijom upravljačkih programa. Nije rijetak slučaj da sav hardver na npr. modernom prijenosnom računalu radi bez ikakvog podešavanja odmah na nakon stavljanja GNU/Linuxa na računalo.

Međutim, sve-u-jedanom donosi i mnogo negativnih posljedica kao npr. da svaki pojedini Linux korisnik ima brdo funkcionalnosti i mogućnosti koje mu ne trebaju, a sve one smanjuju performanse u konkretnoj namjeni. Da bi se ti problemi izbjegli nastale su distribucije Linuxa...

Distribucije

GNU/Linux distribucije postoje prvenstveno kako bi se zadovoljile pojedine ciljane skupine:

• za poslužitelje je potreban stabilan i prvenstveno siguran softver s poslužiteljskim aplikacijama
• za znanstvenu djelatnost su potrebne aplikacije za numeričke kalkulacije
• privatnim korisnicima je bitna repordukcija multimedijalnih sadržaja, jednostavnost upotrebe i sl.
• operacijski sustav u uređajima specijalne namjene treba biti što manji uz samo birane mogućnosti
• starija računala ne mogu pokretati zahtjevnije mogućnosti modernih operacijskih sustava (kao 3D efekti) pa su potrebni manji zahtjevi
• itd.

Tako svaka specifična distribucija pakira one programe i mogućnosti koje su potrebne.

Ipak, unatoč tome, najpopularnije su distribucije opće namjene koje zadovoljavaju potrebe većine, iako se ne ističu u specifičnim namjenama.

Osim radi prilagodbe namjeni, nove distribucije nastaju i radi konkurentnosti. Uvijek se nađe grupacija ljudi koji misle da mogu posao napraviti bolje i tako nastane nova distribucija na bazi stare koja poboljša njezine nedostatke.

Primjeri najkorištenijih distribucija opće namjene su Ubuntu, Fedora, Debian, OpenSUSE, Linux Mint, ArchLinux, Mandriva, Gentoo,...

Prednosti

Prva stvar koja se nameće svakako je razlog zašto nešto uopće učiniti. Tako je logično pitati se, zašto bih odabrao ili prešao na GNU/Linux? Koji su to razlozi, da bih mijenjao svoje navike ili koristio nešto za što nisam niti čuo?

Ukratko, prednosti GNU/Linux u odnosu na najpopularniji komercijalni operacijski sustav su:

• sve je doista besplatno; sve što će te moći naći na ovim stranicama je besplatno i može se slobodno koristiti, bez ikakvih ograničenja; ne plaća se nikakva licenca za korištenje (ipak, u široj slici, platit ćete vrijeme koje će vam biti potrebno da se naviknete i prilagodite novoj platformi, što je vrlo značajna stavka kod poslovnih korisnika)
• nema aktivnih računalnih virusa i ostalih zloćudnih programa koji mogu uništiti ili usporiti vaš rad
• većina softvera se brzo i jednostavno ažurira putem Interneta (naravno, nove verzije programa opet nije potrebno platiti)
• zbog oštre granice između korisnika i sustava, strogih pravila nametnutih stvaraocima programa, inovativnih tehnologija i sl. gotovo je nemoguće da se sustav uspori nakon dužeg vremena korištenja te da mu je potrebna reinstalacija
• velika mogućnost prilagodbe, bilo izgleda bilo funkcionalnosti, npr. moguće je birati između različitih grafičkih okruženja

Eto, nabrojasmo i više od tri. Dakle, dobri razlozi postoje, dalje je sve samo stvar volje.

Problemi

Nije sve ružičasto ni u svijetu Linuxa i slobodnog softvera.

Model razvoja

Sam model razvoja ima nekih fundamentalnih problema u odnosu na druge modele. Prvi, i dakako najznačajniji, je što većina opensource projekata (pogotovo onih manjih) nastaje u nečije slobodno vrijeme i kad postoji entuzijazam za rad na projektu. Kada slobodnog vremena za razvoj nestane ili splasne entuzijazam kod razvijatelja projekta, projekt staje s razvojem i svi njegovi korisnici prisiljeni su u većini slučajeva tražiti alternativu (ipak se više ne ispravljaju greške, ne dolaze nove mogućnosti, gubi se kompatibilnost što s nadograđenim softverom, što s novim hardverom). Međutim, u pravilu, oni popularniji projekti uvijek nađu nove volontere koji će ih dalje nastaviti voditi ili uzeti sve dobro od starog projekta i započeti sličan novi. Očito, oni projekti za usku, specijaliziranu publiku (mali broj ljudi) imaju veće šanse da se ugase, stoga je takvim projektima ipak potrebna neka vrsta sponzorstva.

Kompatibilnost licenci i dijeljenje pod istim uvjetima

Iako bi copyleft trebale služiti samo kao pravni okvir za slobodni softver, one u nekim slučajevima onemogućuju miješanje radova koji su licencirani pod različitim licencama.

Podrška proizvođača softvera i hardvera

Kako to izgleda?

<< Povratak