Datoteka:Croatia035Falkusa.jpg
Moja Hrvatska
Moja Hrvatska. Moja zemlja, država, domovina. Danas je na rubu. Rubu ponora. Rubu samosvojnosti, ponosa, dostojanstva, državotvornosti, nacionalnih vrijednosti, istine, samopoštovanja, Božje, ljudske i historijske pravde. Pred ponorom gubitka Sebe. Na rubu plača njezinih sinova, ratnih invalida, ratnih udovica, siročadi, svih istinskih domoljuba. Ponovo je objesiše oni koji je ne vole, koji je mrze, koji se nikada nisu pomirili sa njezinim uskrsnućem.
Sadašnji i bivši predsjednici i njihovi savjetnici, političari vladajući i oporbeni, saborski zastupnici, koalicije i savezi, „utjecajni novinari" razbacani po svim značajnijim elektronskim i tiskanim medijima, „književnici" i „kulturni radnici", portali, na mlazni pogon medijski promovirani „antifašisti", „nevladine udruge", „borci za ljudska prava", bjelosvjetski i „eurounijaški" hohštapleri i protuhe kao lešinari, fragment po fragment otkidaju od živog hrvatskog tkiva, žureći se da pod noge najvećih hrvatskih neprijatelja, u istočnom nam prekodrinskom susjedstvu kao i „uljuđenom europskom zapadu" kao svoj prinos, na pladnju prinesu „žrtvu paljenicu" u vidu prije dvadeset godina ponovno rođene, uskrsnule i krvlju svojih najboljih sinova obranjene, tada mlade, jake i ponosne hrvatske države. U ovom trenutku sve im ide „kao po loju". Osobno im mogu poručiti: Zato jer je to moja Hrvatska (kao što bih isto učinio za bilo koju osobu ili predmet koje beskrajno volim i ne želim ih izgubiti od strane lopova), suprotstaviti ću im se. Koliko god mi to dopuštaju snage i mogućnosti jednog pojedinca, građanina. Suprotstaviti ću im se politički, građanski, ljudski; riječju, djelom, činjenjem i nečinjenjem, verbalno i neverbalno. Bez ekstremizma, ali odlučno i drsko tuči ću se s njima. Na svim poljima na kojima mi ljudske mogućnosti dozvoljavaju. Ako sam 91'-95' u hrvatskoj odori, za slobodu moje Hrvatske doslovce mogao gledati smrt u oči, za obranu njezinog duhovnog i političkog opstanka danas mi više ništa nije teško. Makar u tome bio posve sam. Makar mi to bilo zadnje u životu. http://www.google.hr/ig?t=0
Povijest datoteke
Kliknite na datum/vrijeme kako biste vidjeli datoteku kakva je tada bila.
| Datum/Vrijeme | Minijatura | Dimenzije | Suradnik | Komentar | |
|---|---|---|---|---|---|
| sadašnja | 22:40, 8. listopada 2010. | | 1.261 × 822 (176 KB) | STJEPAN (razgovor | doprinosi) | Moja Hrvatska Moja Hrvatska. Moja zemlja, država, domovina. Danas je na rubu. Rubu ponora. Rubu samosvojnosti, ponosa, dostojanstva, državotvornosti, nacionalnih vrijednosti, istine, samopoštovanja, Božje, ljudske i historijske pravde. Pred ponorom gubitka Sebe. Na rubu plača njezinih sinova, ratnih invalida, ratnih udovica, siročadi, svih istinskih domoljuba. Ponovo je objesiše oni koji je ne vole, koji je mrze, koji se nikada nisu pomirili sa njezinim uskrsnućem. Sadašnji i bivši predsjednici i njihovi savjetnici, političari vladajući i oporbeni, saborski zastupnici, koalicije i savezi, „utjecajni novinari" razbacani po svim značajnijim elektronskim i tiskanim medijima, „književnici" i „kulturni radnici", portali, na mlazni pogon medijski promovirani „antifašisti", „nevladine udruge", „borci za ljudska prava", bjelosvjetski i „eurounijaški" hohštapleri i protuhe kao lešinari, fragment po fragment otkidaju od živog hrvatskog tkiva, žureći se da pod noge najvećih hrvatskih neprijatelja, u istočnom nam prekodrinskom susjedstvu kao i „uljuđenom europskom zapadu" kao svoj prinos, na pladnju prinesu „žrtvu paljenicu" u vidu prije dvadeset godina ponovno rođene, uskrsnule i krvlju svojih najboljih sinova obranjene, tada mlade, jake i ponosne hrvatske države. U ovom trenutku sve im ide „kao po loju". Osobno im mogu poručiti: Zato jer je to moja Hrvatska (kao što bih isto učinio za bilo koju osobu ili predmet koje beskrajno volim i ne želim ih izgubiti od strane lopova), suprotstaviti ću im se. Koliko god mi to dopuštaju snage i mogućnosti jednog pojedinca, građanina. Suprotstaviti ću im se politički, građanski, ljudski; riječju, djelom, činjenjem i nečinjenjem, verbalno i neverbalno. Bez ekstremizma, ali odlučno i drsko tuči ću se s njima. Na svim poljima na kojima mi ljudske mogućnosti dozvoljavaju. Ako sam 91'-95' u hrvatskoj odori, za slobodu moje Hrvatske doslovce mogao gledati smrt u oči, za obranu njezinog duhovnog i političkog opstanka danas mi više ništa nije teško. Makar u tome bio posve sam. Makar mi to bilo zadnje u životu. http://www.google.hr/ig?t=0 |
- Ne možete prepisati ovu datoteku.
Upotreba datoteke
Nijedna stranica ne povezuje na ovu sliku.
