Vodič kroz Ubuntu Desktop 12.04 - Podešavanje mrežnih veza (konekcija)

Izvor: HrOpenWiki
Inačica od 14:28, 18. veljače 2013. koju je unio/unijela Rpremuz (razgovor | doprinosi)

(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži

Korištenje današnjih osobnih računala uključuje i spajanje računala u neku vrstu računalne mreže radi komunikacije s drugim računalima i uređajima spojenim u tu mrežu. Računalna mreža koja povezuje računala jedne tvrtke (korporativna mreža) ili domaćinstva (kućna mreža) naziva se lokalna mreža (eng. local area network, LAN). S druge strane postoji globalna računalna mreža Internet koja omogućuje komunikaciju računala širom svijeta.

Da bi se računalo povezalo u računalnu mrežu, ono treba imati odgovarajući mrežni adapter (eng. network adapter, network interface card) koji je žičanim ili bežičnim putem spojen na mrežnu infrastrukturu. Komunikacija unutar mreže odvija se po skupu standardiziranih pravila koja se nazivaju mrežni komunikacijski protokoli (eng. network communications protocol). U današnje vrijeme na osobnim računalima najčešće se koriste sljedeće vrste mrežnih adaptera:

  • Mrežni adapter za žičani pristup na lokalnu mrežu (eng. wired LAN) – povezuje računalo u LAN putem mrežnog kabla. Od različitih mrežnih tehnologija koje se tu mogu koristiti najčešći je Ethernet s UTP-kablovima i konektorima vrste RJ45 koji povezuju mrežne uređaje posredstvom mrežnog preklopnika (eng. switch) ili pak izravno. LAN može biti samostalan ili povezan s drugim LAN-om odnosno Internetom – za ovo povezivanje potreban je neki dodatni uređaj (obično mrežni usmjerivač, eng. router). Danas postoje mali kućni mrežni usmjerivači koji u sebi objedinjuju sljedeće mrežne uređaje: switch, router, modem, firewall, NAT, DHCP-server, DNS-server (vidi Podešavanje žičanog pristupa na LAN).
  • Mrežni adapter za bežični pristup na lokalnu mrežu (eng. wireless LAN, WLAN) – povezuje računalo u LAN bežičnim putem (tj. putem radio valova), obično na manjim udaljenostima od nekoliko desetaka metara. Najčešći standardi za bežičnu komunikaciju su IEEE 802.11 (Wi-Fi) i IEEE 802.16 (WiMAX). Komunikacija između računala i mreže odvija se posredstvom uređaja koji se naziva bežična pristupna točka (eng. wireless access point) ili bežični usmjerivač (eng. wireless router), no moguće je i izravno spajanje (bez posrednika) dvaju računala koja imaju bežične mrežne adaptere (engleski naziv za takvu mrežu je wireless ad-hoc network). Bežični LAN može biti samostalan ili povezan s drugim LAN-om odnosno Internetom.
  • Modem – povezuje računalo u neki LAN i/ili na Internet koristeći telefonske linije i dodatnu opremu u vlasništvu neke telekomunikacijske tvrtke koja pruža tu uslugu povezivanja (za pružatelje takvih usluga koristi se kratica ISP). Danas su u upotrebi sljedeće vrste modema:
    • analogni modem i ISDN-modem – omogućava vezu putem analogne odnosno digitalne telefonske linije
    • modem za širokopojasnu žičanu vezu (eng. broadband) – omogućava vezu veće brzine putem naprednije digitalne linije (npr. ADSL)
    • modem za mobilnu širokopojasnu vezu (eng. mobile broadband) – omogućava vezu putem najnovijih generacija mobilnih mreža (3G i 4G)

Ubuntu može automatski prepoznati mnogo modela mrežnih adaptera za žičanu mrežu. Ako je adapter povezan mrežnim kablom u lokalnu mrežu, Ubuntu će pokušati automatski podesiti njegove parametre čime računalo dobiva pristup drugim računalima u LAN-i i na Internetu (uz pretpostavku da LAN omogućuje i vezu na Internet). To se može provjeriti pokretanjem nekog od programa koji koriste mrežu kao što je Firefox (otvoriti neku web-stranicu) ili Nautilus (otvoriti Network da se pristupi nekom drugom računalu u LAN-u).

Ako se ustanovi da automatska konfiguracija nekog mrežnog adaptera nije bila uspješna, može se napraviti ručna konfiguracija koristeći grafički alat Network Manager koji se može pozvati na jedan od sljedećih načina:

  • U izborniku kojeg daje indikator mrežnih veza na Panelu (traci uz gornji rub radne površine) izabrati opciju Edit Connections.
  • Iz tekstualnog sučelja pozvati naredbu nm-connection-editor.

U prozoru Network Connections dobije se popis mrežnih veza koje je Network Manager prepoznao automatski ili su definirane ručno. Mrežne veze grupirane su po vrstama mrežnih adaptera (wired, wireless, mobile broadband, VPN, DSL). Postavke pojedine mrežne veze mijenjaju se tako da se označi dotična veza i klikne na Edit.

U spomenutim mrežnim vezama komunikacija se obično odvija po protokolu IP (eng. Internet Protocol). Danas je većinom u upotrebi inačica 4 (IPv4), a postepeno se uvodi inačica 6 (IPv6). Bitni parametri za komunikaciju u IPv4 su: IP address, subnet mask, gateway address, DNS addresses.

Vidi još:

  1. Podešavanje žičanog pristupa na LAN
  2. Podešavanje bežične veze
  3. Podešavanje mobilne širokopojasne veze na Internet
  4. Pregled mrežnih postavki

Idi na: Sadržaj | < Prethodno poglavlje | Sljedeće poglavlje >