Razlika između inačica stranice Vodič kroz Ubuntu Desktop 12.04 - Podešavanje žičanog pristupa na LAN
(Nova stranica: Podešavanje ovakve veze obično je najjednostavnije, uz pretpostavku da u lokalnoj mreži postoji uređaj s ulogom [https://en.wikipedia.org/wiki/Dhcp DHCP-servera], tj. koji osta...) |
(dodatne opcije) |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
* DNS Servers – zadati brojčane IP-adrese DNS-servera koji se koriste u LAN-u (DNS-serveri omogućuju pretvaranje simboličkih mrežnih adresa, npr. www.google.com, u brojčane IP-adrese). U maloj kućnoj mreži ulogu DNS-servera obično ima mrežni usmjerivač ili se pak koriste DNS-serveri pružatelja usluge spajanja na Internet. | * DNS Servers – zadati brojčane IP-adrese DNS-servera koji se koriste u LAN-u (DNS-serveri omogućuju pretvaranje simboličkih mrežnih adresa, npr. www.google.com, u brojčane IP-adrese). U maloj kućnoj mreži ulogu DNS-servera obično ima mrežni usmjerivač ili se pak koriste DNS-serveri pružatelja usluge spajanja na Internet. | ||
* Search Domains – u to polje mogu se dodati imena lokalnih mrežnih domena u kojima će se pokušati naći mrežna adresa računala kada se prilikom adresiranja koristi samo kratko ime računala. Npr. ako se tu zada "mydomain1.private, mydomain2.private" (dva imena mrežnih domena odvojena zarezom), a prilikom adresiranja računala se koristi samo ime "pc-10", onda će se prvo pokušati naći adresa "pc-10.mydomain1.private", a ako se ne nađe, onda i adresa "pc-10.mydomain2.private". To polje može ostati prazno, osobito u maloj kućnoj mreži. | * Search Domains – u to polje mogu se dodati imena lokalnih mrežnih domena u kojima će se pokušati naći mrežna adresa računala kada se prilikom adresiranja koristi samo kratko ime računala. Npr. ako se tu zada "mydomain1.private, mydomain2.private" (dva imena mrežnih domena odvojena zarezom), a prilikom adresiranja računala se koristi samo ime "pc-10", onda će se prvo pokušati naći adresa "pc-10.mydomain1.private", a ako se ne nađe, onda i adresa "pc-10.mydomain2.private". To polje može ostati prazno, osobito u maloj kućnoj mreži. | ||
+ | * Opcija '''Connect automatically''' | ||
+ | ** Uključiti ako se želi automatsko uspostavljanje veze. | ||
+ | * Opcija '''Available to all users''' | ||
+ | ** Uključiti ako se želi da veza bude na raspolaganju svim korisnicima sustava a ne samo korisniku koji je konfigurirao vezu. | ||
+ | * Sve parametre mrežne veze treba potvrditi gumbom '''Save''' da budu spremljeni. | ||
Idi na: | Idi na: |
Inačica od 23:53, 20. kolovoza 2012.
Podešavanje ovakve veze obično je najjednostavnije, uz pretpostavku da u lokalnoj mreži postoji uređaj s ulogom DHCP-servera, tj. koji ostalim mrežnim uređajima automatski dodjeljuje sve parametre potrebne za komunikaciju po protokolu IP. U takvim uvjetima Ubuntu će automatski podesiti mrežni adapter za pristup na LAN, a preko njega i za pristup na Internet. Tako postavljeni parametri su dinamički, tj. kroz neko vrijeme DHCP-server može dodijeliti neke druge vrijednosti.
U kućnom LAN-u ulogu DHCP-servera obično ima usmjerivač (eng. router) koji se koristi za vezu na Internet (parametri povezivanja usmjerivača na Internet podešavaju se prema uputama za dotični uređaj a trebaju imati vrijednosti dobivene od ISP-a). Takav usmjerivač omogućava međusobno povezivanje više mrežnih računala u LAN jer sadrži mali mrežni preklopnik (eng. switch), a često i bežičnu pristupnu točku, te istovremeno štiti LAN od upada s Interneta putem vatrozida (eng. firewall).
U slučaju da automatsko podešavanje mrežnog adaptera nije uspješno, moguće je mrežne parametre zadati i ručno (tada se govori o statički zadanim parametrima). U prozoru Network Connections treba izabrati karticu Wired, označiti mrežni adapter (na kućnim računalima obično se nalazi samo jedan takav adapter) i gumbom Edit ući u uređivanje parametara tog adaptera:
- Otvoriti karticu IPv4 Settings.
- Method: Manual – zadaje se ručno podešavanja parametara.
- Pod Addresses kliknuti na gumb Add i upisati sljedeća tri parametra u pripadni stupac:
- Address – Brojčana IP-adresa mrežnog adaptera. Ako se računalo nalazi u privatnom LAN-u, onda ta adresa treba biti iz jednog od raspona privatnih IP-adresa (npr. 192.168.1.32). Uz to adresa mora biti jedinstvena u dotičnom LAN-u.
- Netmask – Maska podmreže koja se koristi (npr. 255.255.255.0).
- Gateway – Brojčana IP-adresa podrazumijevanog usmjerivača koji se koristi u dotičnom LAN-u. Ako se u LAN-u ne koristi usmjerivač, onda to polje ostaje prazno, no to istovremeno znači da taj LAN nema vezu na neki drugi LAN, odnosno na Internet.
- DNS Servers – zadati brojčane IP-adrese DNS-servera koji se koriste u LAN-u (DNS-serveri omogućuju pretvaranje simboličkih mrežnih adresa, npr. www.google.com, u brojčane IP-adrese). U maloj kućnoj mreži ulogu DNS-servera obično ima mrežni usmjerivač ili se pak koriste DNS-serveri pružatelja usluge spajanja na Internet.
- Search Domains – u to polje mogu se dodati imena lokalnih mrežnih domena u kojima će se pokušati naći mrežna adresa računala kada se prilikom adresiranja koristi samo kratko ime računala. Npr. ako se tu zada "mydomain1.private, mydomain2.private" (dva imena mrežnih domena odvojena zarezom), a prilikom adresiranja računala se koristi samo ime "pc-10", onda će se prvo pokušati naći adresa "pc-10.mydomain1.private", a ako se ne nađe, onda i adresa "pc-10.mydomain2.private". To polje može ostati prazno, osobito u maloj kućnoj mreži.
- Opcija Connect automatically
- Uključiti ako se želi automatsko uspostavljanje veze.
- Opcija Available to all users
- Uključiti ako se želi da veza bude na raspolaganju svim korisnicima sustava a ne samo korisniku koji je konfigurirao vezu.
- Sve parametre mrežne veze treba potvrditi gumbom Save da budu spremljeni.
Idi na: Sadržaj | < Prethodno poglavlje | Sljedeće poglavlje >