Preludij u Linux

Izvor: HrOpenWiki
Inačica od 09:55, 12. prosinca 2008. koju je unio/unijela 4ndY (razgovor | doprinosi)

Skoči na: orijentacija, traži

Mogu vam ponuditi samo krv, znoj i suze! - Sir Winston Churchill.

Ova prva rečenica je naravno šala. Početnika ne čeka ništa teško, osim učenja - učenja novog. Zapravo, osim učenja, postoji još jedan barijera, a to je navika. Navika je gadna stvar kod ljudi, jer se navike teško mijenjaju, a i kad se mijenjaju ljudi pružaju velik otpor i uvijek gledaju na to s pesimistične strane. Linux je novi, drugačiji operacijski sustav od onoga kojeg je većina ljudi danas navikla koristiti. Ukoliko niste spremni mijenjati neke stare navike i učiti nešto novo odmah stanite s čitanjem i odustanite od Linuxa, jer vam Linux u tom slučaju neće olakšati život i učiniti vas sretnim, već prilično nesretnim i nezadovoljnim. A ako ste spremni - čitajte dalje.

Rocket tux.jpg

Tri...

Dva...

Jedan...

Polijećemo...

Ukoliko ste preživjeli prvi dio teksta, dalje je sve jednostavno. U uvodnom tekstu o Linuxu ste mogli pročitati načelno o čemu je riječ. U praksi vas čeka neko vrijeme učenja i navikavanja na novu okolinu i nove metode.

Prijelazno razdoblje

Prilikom tranzicije sa starog na novi operacijski sustav najbolje je sačuvati stari sustav. Kad nešto u Linuxu zapne ili ne znate napraviti, samo se prebacite u stari sustav gdje obavite radnju na stari poznati način i nema nikakvih kolateralnih žrtava. Kako sačuvati stari operacijski sustav? Bez brige, Linux to sam napravi prilikom svoje instalacije i to se službeno zove dualboot, a funkcionira tako da moramo restartati računalo da bi se prebacili u drugi sustav (~1-2 min posla). Primjer situacije: koristite OpenOffice u Linuxu, međutim tada trebate neku funkciju Worda koju ne možete isprva naći u OpenOfficeu. Dokument treba biti gotov za 2 sata. Ne treba paničariti. Samo se prebacite u Windows i dovršite dokument.

Ja biram tebe...

Kod Linuxa je gotovo sve stvar izbora. Podrazumijeva se da možete birati između različitih browsera (npr. Firefox, Opera, Konqueror, Seamonkey, ...), različitih programa za pisanje dokumenata i slično, no kod Linuxa se bira i distribucija i grafičko sučelje također. Što izabrati? To ovisi o vama samima. Svaka distribucija i grafičko sučelje ima svoje posebnosti, dobre strane, ali i nedostatke. Kod mnogih ljudi mogućnost izbora pobuđuje nelagodu (barem tako istraživanja kažu), jer se boje da bi mogli krivo izabrati ili propustiti nešto. No u ovom slučaju izbor nije konačna stvar, ako vam se ne sviđa, izaberite drugu distribuciju ili grafičko sučelje. U sljedećem tekstu ćete biti bolje upoznati s Linux distribucijama i kako izabrati onu pravu, tako da ipak ne morate birati na slijepo.

Crno-bijeli svijet

Možda ste čuli da se u Linuxu mora koristiti neko tekstualno sučelje gdje se upisuju naredbe... Naredbena linija, terminal, konzola, shell - sve su to sinonimi za stvar od kojima se početnicima diže kosa na glavi. Razumljiv je taj strah od nepoznatog. Ne treba se toga bojati, nije to nuklearna fizika. Kod distribucija prilagođenim počeniticima izuzetno rijetko ćete morati otvarati konzolu, a ako i budete, to je da prepišete par naredbi iz web browsera. Dakako, oni koji misle malo dublje ući u Linux, poznavanje konzole je nužan preduvjet za to. Zašto? Linux je operacijski sustav koji je nastajao od temelja prema van, za razliku od nekih drugih sustava koji se razvijaju od fasade prema temeljima. Grafičko okruženje je u toj analogiji fasada, a potpunu kontrolu nad sustavom imate tek kad vidite ono iza fasade. Te rengentske naočale s kojima možete gledati kroz zidove zovu se konzola.