Instalacija i deinstalacija programa Ubuntu

Izvor: HrOpenWiki
Inačica od 10:10, 19. svibnja 2009. koju je unio/unijela Suko (razgovor | doprinosi)

Skoči na: orijentacija, traži

GUI rješenje

Ova disthttp://wiki.open.hr/skins/common/images/button_link.pngribucija koristi program za rad sa paketima pod nazivom - Synaptic kao GUI program, odnosno apt-get kao program na naredbenom retku.

Synaptic je vrlo dobar program kojime se sve rješava preko grafičkog sučelja, a njime se obrađuju ove radnje:

  • Instalacija programa i biblioteka
  • Deinstalacija programa
  • Popravak oštećenih (broken) paketa
  • Dodavanje trećih repozitorija
  • Podešavanje updatea i upgradea sistema

Uglavnom sve radnje koje se vežu uz rad repozitorija i paketa.

Na osnovnom nivou rada sa Ubuntu distribucijom nije potrebno znati kako podesiti napredne opcije u ovom programu, ali je korisno znati pronaći program koji nas zanima, instalirati ga i eventualno maknuti iz sistema.

U samom Ubuntuu postoje dva programa kojima možete vršiti instalacije i deinstalacije.

Dodaj/Ukloni programe (jednostavno)

Prvi je jednostavniji i pregledniji za početnika i poziva ga se jednostavno iz glavnog izbornika Programi, te zadnjom stavkom Dodaj/Ukloni programe. Njegov prozor izgleda ovako:

Install-uninistall.jpg

Na samom vrhu imate listu Show: na koju kada kliknete mišem, dobivate izbornik:

Install-uninistall-menu.jpg

Pomoću nje možete odrediti koje aplikacije da vam izslista. Ako ga postavite na opciju All available applications, prikazat će vam sve što je u Ubuntuovim repozitorijima.

Pretragu po imenu zadajete jednostavnim upisivanjem riječi ili dijela riječi u okvir za unos Traži:, a možete pretraživati i po kategorijama porgrama.

Kada se odlučite za instalaciju nekog programa, označite ga kvačicom i klknite mišem na Apply Changes

Za deinstalaciju programa jednostavno odoznačite kvačicu pred njegovim imenom i kliknete Apply Changes

Synaptic upravitelj paketima (naprednije)

Za napredniji rad sa paketima i njihovim ovisnostima, te za upravljanje repozitorijima morati će te posegnuti za Synapticom. Program se nalazi pod Sustav -> Administracija -> Synaptic Package Manager.

Synaptic-scr1.jpg

CLI rješenje

CLI rješenje

Programe možete instalirati i pomoću Terminala, to jest pomoću CLI programa.

Ubuntu vam nudi dva takva programa. Apt-get i Aptitude.


1. apt-get

Instalacija:

Programe instalirate naredbom:

sudo apt-get install ime_programa

Naredba će taj program skinuti s repozitorija i instalirati. Potrebno je jednino znati točno ime programa.

Ubuntu je tu otišao malo dalje, pa je dosta intuitivan. Naime, kada otkucate ime programa koje nije potpuno, možete dobiti moguću varijantu imena u terminalu, tj. onu koja je dostupna u repozitoriju. Isto tako, ne morate pisati cijelo ime programa, budući da ona znaju biti prilično dugačka. Jednostavno upišite dio imena programa i stisnite tipku tab. Ubuntu će vam predložiti moguće nastavke imena, a ako postoji samo jedna varijanta imena, Ubuntu će vam završiti naredbu do kraja.

Prije ovakve instalacije programa ne bi bilo loše odraditi i

sudo apt-get update

kako bi se osvježila lista raspoloživih paketa u repozitoriju.

Info.png
Informacija

Primjećujete, da je sve ovo potrebno raditi sa sudo, tj. za instalaciju su potrebna administratorska ili root prava.

Deinstalacija se radi naredbom:

sudo apt-get remove ime_paketa

a u slučaju da želimo potpuno uklanjanje (uključujuci i konfiguracijske fajlove), onda uključujemo i opciju --purge, znači:

sudo apt-get remove --purge ime_paketa


apt-get također vodi računa o medjuovisnostima paketa, tako da će ih pri instalaciji provjeriti i ponuditi instalaciju dodatnih, potrebnih paketa.

Uz pomoć apt-get, moguće je i nadograđivati instalirane pakete naredbom

sudo apt-get upgrade ime_paketa 

ili recimo nadograditi cijelu distribuciju na novu verziju sa

sudo apt-get dist-upgrade.

Korisne opcije su i

sudo apt-get autoremove 

(uklanja pakete od kojih više ništa ne ovisi), zatim

sudo apt-get autoclean 

(uklanja zaostatke deinstaliranih paketa) i

sudo apt-get autoclean 

(čisti aptov cache, tj. skinute instalacije paketa iz /var/cashe/apt/archives).

2. aptitude

Drugi način instalacije programa putem Terminala, je aptitude, program koji se takodje upotrebljava u konzoli, ali ima i grafičko sučelje. Preferira se u odnosu na apt-get, zato jer bolje provjerava i barata ovisnostima paketa. Koristi se na sličan način kao apt-get, tj.

sudo aptitude install ime_paketa

za instalaciju,

sudo aptitude remove ime_paketa

za uklanjanje paketa.

Mogu se koristiti i slijedeće opcije

remove
purge
hold
unhold
keep
reinstall

To su osnove, a za ozbiljniju upotrebu i detaljnije o opcijama možete pogledati:

man aptitude


Osnove o kompajliranju

kompajliranje

Ponekad program ne možemo naći u repozitorijima, niti ga možemo pronaći kao deb paket.

Tada nam je jedini način da program kompajliramo iz izvornog koda.


U Ubuntu moramo imati instaliran gcc kompajler, koji se koristi za kompajliranje izvornog koda pisanog u C ili C++ (najčešće). Njega ćemo pribaviti instaliranjem paketa buil-essential

Paket instaliramo ovom naredbom:

 sudo apt-get install build-essential

Ne bi bilo loše instalirati i automake, da bi mogli pokrenuti configure.sh i autogen.sh skripte koji često dođu u izvornom kodu.

 sudo apt-get install automake

Konačno,možemo instalirati i CheckInstall, koji nam služi za "sigurno" instaliranje.

 sudo apt-get install checkinstall

Onda se sve svodi na skidanje izvornog koda sa neta, njegovog raspakivanja u željeni folder npr. /home/user i tri osnovne komande kojima ćemo konfigurirati, napraviti i instalirati program.

Npr. otiđemo u terminalu u direktorij u kojem je otpakiran program, npr. audacious_xx

 cd /home/user/audacious_xx

Zatim ide naredba:

./configure

koja provjerava da li vaš sustav ispunjava neophodne ovisnosti da se sagradi paket i omogućava promjenu raznih opcija kompajliranja paketa i promjenu puta gdje će program biti instaliran. Ukoliko u toku ovog koraka ispiše da fali neki paket ili više njih, ne možete završiti instalaciju prije nego li instalirate te ovisnosti.Nakon svakog instaliranja potrebnih ovisnosti, potrebno je ponoviti naredbu ./configure.

Kada je sve prošlo kako treba, odnosno ./configure je obavio sav posao do kraja, bez izvještaja o grešci,koristimo slijedeću naredbu

make

koja kompajlira program.

Kada se to završi ostaje još da se program instalira na sustav.

sudo make install

Kada se program instalira, možete ga uredno koristiti. Kod Ubuntua, postoji jos jedna pogodnost. Ako program instalirate sa

Kod: Označi sve

   sudo checkinstall

, on se instalira kao klasican .deb paket i moguce ga je deinstalirati iz Synaptica, dok klasicno kompajlirane programe, nije. Takodje napravice i .deb instalacioni paket za drugu priliku, u folderu gde smo kompajlirali.

Kao poslednje, pomenucemo binarne pakete sa ekstenzijom .bin, kao vrstu paketa zajednicku za dosta razlicitih distribucija (i .deb i .rpm baziranih). Ovakvi paketi instaliraju se tako sto u terminalu, odemo u direktorijum gde se paket nalazi, npr.

Kod: Označi sve

   cd /home/user/Downloads

pa zatim paketu da izvrsna mogucnost

Kod: Označi sve

   sudo chmod 755 ime_paketa.bin

i onda komandom paket i instalira

Kod: Označi sve

   ./ime_paketa.bin