Slax distribucija

Evo, kako se Slax 6.0 pojavio, te pobudio interes kod publike svojom zaista malom instalacijom na USB stickove (i CD medij) odlučio sam ga malo provrtiti na svom stroju kako bih uvidio što malac može i vrijedi li to štogod.

Prvo mi nikako nije bilo jasno zašto je kao baza uzet Slackware, a ne neka Debian ili RedHat distra. Shvatio sam zašto, a shvatit će te i vi čitajući ovaj osvrt. No, krenimo redom.

Prvi stvar - download i priprema

Da bi išta napravili trebate sve skinuti sa interneta. Uglavnom je uvijek tako, pa zašto ne bi bilo i sa Slaxom. Skinuh zaista malu zapakiranu datoteku sa Slaxovih službenih stranica. Ono što vas tamo prvo dočeka je jedna spartanska skromnost i mogućnost podešavanja na hrvatski jezik. Prebacih i nemalo se iznenadih kada na stranici zaista vidjeh hrvatski tekst. Evo, citat sa glavne stranice na našem lijepom jeziku:

"Slax je moderan, mali i brzi Linux operacijski sustav s modularnim pristupom i izvanrednim dizajnom. Unatoč njegovoj maloj veličini, Slax nudi široku kolekciju unaprijed instaliranih programa za dnevnu upotrebu, uključujući odlično organizirano grafičko sučelje i korisne alate za sistemske administratore.

Modularan pristup daje vam mogućnost jednostavnog uvrštenja bilo kojeg softvera u Slax. Ako vam treba vaš omiljeni uređivač teksta, mrežni alat ili igra, jednostavno preuzmite modul sa softverom i kopirajte ga u Slax. Instalacija i konfiguriranje nije potrebno.

Ako ste početnik ili jednostavno nemate vremena da ga izradite sami, pratite u par koraka kako da napravite vlastiti prilagođeni operacijski sustav koristeći web sučelje."

I tako, preuzeh .TAR datoteku veličine 196 MB (ni više ni manje). Te sam je otpakirao direktno na svoj USB strick. Tamo se stvar raspakirala u dva direktorija (/boot i /slax). U /boot direktoriju postoje skripte koje jednostavno treba pozvati u terminalu kako bi se korigirao MBR tablica na vašem sticku. Namjerno naglašavam stick, da se netko nebi pobojao svog MBR-a na hard disku. Nema straha! Postoje skripte za Windoze i za Linux. Dakle, pod Linuxom treba napraviti ovo iz /boot direktorija vašeg USB sticka:

sudo bash bootinst.sh

i to je to... USB stick spreman je za bootanje. Idemo...reboot...

Druga stvar - Booting

Krećemo sa podizanjem sistema sa USB sticka. Ne zaboravite prethodno podesiti vaš BIOS da mu prva boot jedinica bude USB uređaj. Boot ekran koji vas dočeka da početku izgleda ovako:

Prve tri opcije su ono što nas zanima:

• Slax graphic mode (KDE) - Standardno dizanje Slaxa u KDE sučelje. Sve se radi sa USB sticka. Ako se na njega u toku korištenja Linuxa snimi tamo i ostaje. Cool...
• Slax graphic mode Copy to RAM - Da, fascinantno, postoji opcija da se Linux iskopira u RAM i od tamo radi. To vas košta 300 MB RAM-a koju Linux tamo fiksno zauzme, stoga za ovu opciju treba imati nekakvih 1 GB RAM-a. Tu su uočljive dvije beneficije: Radi brže, RAM je ipak najbrža memorija u vašem sistemu, i nema toliko zapisivanja na USB stick što produljuje njegov životni vijek (USB ima fiksni broj mogućih zapisa u svoj storage chip). I zaista radi solidno!
• Slax always fresh - Opcija omogućava da se Slax pri bootu pokrene kao sasvim nova instalacija, zaboravljajući što je prethodno bilo podešeno, snimano....

Treća stvar - Spreman za rad

Nako odabira opcije Slax se učita. Te vrlo brzo ulazi u KDE. Nema logina i passworda. Početni Desktop screen izgleda ovako:

Ništa posebno je prvi dojam. Zapravo to i nije pogrešan dojam ako ne zaboravimo da cijeli sustav ima 210 MB-a u početku. Ono što me u ovoj priči odmah malo zasmetalo bio je nedostatak OpenOffice-a, no on bi očito dosta povećao veličinu instalacije. Zato, za prvi ruku imamo KOffice alate koji rade svoju funkciju za manje obimne zadatke. ALSA, CUPS, grafika radi. Nema 3D, nema ni screen savera, a ono što me malo začudilo, ali ima svog smisla u cjelokupnom smislu ove distre (čak nebi ovo niti nazvao distrom, no nemam trenutno prikladniji naziv) nema niti mogućnosti zadavanja drugih usera. Dakle, distra namijenjena jednom korisniku. Do sada smo vidjeli da je Slax mala distribucija namjenjena USB sticku i jednom korisniku za, očito brzi rad sa Linuxom kao servisni USB Linux stick. To nam govori i činjenica da preko ove distribucije možemo ulaziti u FAt, NTFS i Linux particije sa mogućnošću i čitanja i pisanja na njih, bez dodatnih podešavanja mount opcija. Stvarno korisni, ako nešto rikne na distribuciji koja je inicijalno instalirana na hard disk. Ali, to nije sve. Postoji još jedan "šećer za kraj". Taj šećer je još u razvoju ali daje interesantnu mogućnost. No o tome u slijedećem poglavlju...

Četvrta stvar - Želim instalirati i druge stvari

Sjećate se kad sam se na početku pitao zašto Slackware, a ne Debian ili RedHat. Po svemu sudeći upravo ovdje i leži razlog. Zašto? Zato što Slax ima potpuno unikatan sistem instaliranja paketa koje on zove modulima. Malo nespretno nazvano, jer se već zna što su moduli u Linuxu, pa ovo malo stvara zbrku, a nema nikakve veze sa kernel modulima Linuxa. Naime, ako želite nešto instalirati u Slaxu sa svim potrebnim ovisnostima na raspolaganju imate tzv. .LZM pakete (module po Slaxu). Svi moduli/paket nalazit će se na njihovoj stranici koja trenutno još nije razvijena do te mjere da nudi tu mogućnost u pravom smislu, ali su gore stavili par modula da se vidi kako stvar hoda - a hoda! Tu su trenutno Firefox, Thunderbird, Wine modul kojeg možete instalirati. Ali kako instalirati!? Imate dvije mogućnosti koje nudi samo ovaj sustav paketiranja. To nema niti DEB niti RPM. Sve module možete instalirati ili da ih u cijelosti skinete sa neta ili da skinete samo jedan mali komadić, a on zapravo radi preko net-a ne opterećujući vaš USB stick. Interesantan pristup, nešto kao odbačena koncepcija NET PC-a. Sve aplikacije mogu raditi tako da se učitaju preko neta prema potrebi. To, naravno traži stalnu vezu na internet ma gdje god uboli svoj stick. PRava snaga i korist ovakvog načina instalacije uvidjet će se tek kada zapravo zaživi Slaxova internet stranica. Dakle, novi način pakiranja instalacijskih datoteka razlog je zašto je odabrana bazna distra Slackware, an e neki uobičajeni Debian ili RedHat. Koliko će ovaj LZM način paketiranja postati popularan i koristan, pokazat će vrijeme... Naravno, za instalaciju ovih paketa postoji i novi program za instalaciju LZM paketa - Slax module manager:

I na kraju nekakav zaključak

Pregledavajući ovu pomalo čudesnu malu ditribuciju koja zapravo radi vrlo solidno i brzo stalno se pitam, A čemu ona služi, kakvim je korisnicima namjenjena. I iskreno ne znam baš odgovor. Možda serviserima, možda i svakome od nas kome treba hitni servisni mod za popravku vlastite distribucije, možda za one koji povremeno žele raditi i upoznavati se sa Linuxom ili za one koji rade na tuđim strojevima, pa ne žele pobrkati nečije podatke, a možda - svima nama. Ili zamislite u učionicama u kojima računalo treba izgledati isto nakon svakog sata informatike. Očito, ima primjene. Jedino što me pomalo začudilo u cijelom tom kontekstu brze male distribucije jest - zašto KDE? Zašto ne GNOME? Kada je potonji manje zahtjevan i manji od KDE-a. No i to se možda u razvoju ove distree promijeni ili nadoda. Očito je, također da je cijeli ovaj projekt još u svojem razvoju i da će tu tek biti pravih novina - stoga strpljivo čekajmo!

Instalacija Slackware paketa u SLAX 6.0

Prvo skinite željeni Slackware paket sa stranice:

http://www.linuxpackages.net

Nakon toga, otvorite terminal i kucajte ovo:

cd putanja_gdje_je_tgz
tgz2lzm ime_paketa.tgz ime_modula.lzm

Ovaj konvertor pretvori Slackwareov .tgz u Slax-ov .lzm i nakon konverzije dovoljno je dvokliknuti na .lzm modul i on će se uredno instalirati u Slax.

Ostale činjenice o SLAX 6.0

• Bazna distribucija: Slackware
• Kernel: 2.6.24
• KDE: 3.5.8.
• Zauzeće: 210 MB (/boot + /slax)
• Sistem paketiranja: LZM