Vodič kroz Ubuntu Desktop 12.04 - Datotečni sustav
Ovdje su opisana osnovna obilježja Ubuntuovog datotečnog sustava koja korisnik treba imati na umu prilikom rada. (Navedeno općenito vrijedi za sustave GNU/Linux a i druge sustave slične Unixu.)
Datotečni sustav je organiziran hijerarhijski (što je uobičajeno na suvremenim računalnim operacijskim sustavima). Osnovni ili korijenski direktorij datotečnog sustava označava se s "/" a u njemu se nalazi više poddirektorija koji pak sadrže druge poddirektorije i datoteke.
Točna lokacija ili putanja (eng. path) nekog direktorija ili datoteke u datotečnom sustavu zapisuje se kao niz imena direktorija koji vode od korijenskog direktorija do dotičnog direktorija ili datoteke pri čemu su imena odijeljena znakom "/". Npr. putanja /etc/hostname označava da korijenski direktorij / sadrži poddirektorij etc a u njemu se pak nalazi poddirektorij ili datoteka hostname. U imenima datoteka i direktorija razlikuju se mala od velikih slova (npr. /tmp/Test i /tmp/test ne predstavljaju isti direktorij ili datoteku).
Opis osnovne hijerarhije direktorija u datotečnom sustavu daje naredba man hier koju treba pozvati iz komandne ljuske.
Za upravljanje datotekama i direktorijima u datotečnom sustavu standardno je instaliran grafički program Nautilus. On omogućava i pristup mrežnim datotečnim sustavima (na lokalnoj mreži ili Internetu).
Za početnike najvažnije je znati da se korisnički podatci spremaju unutar direktorija /home pri čemu za svaki korisnički račun postoji jedan vlastiti poddirektorij koji se naziva korisnikov osnovni direktorij (eng. home directory, home folder). Npr. za korisnički račun "ihorvat" taj direktorij imao bi putanju /home/ihorvat. Mnogi programi prihvaćaju da korisnik putanju svog korisničkog direktorija skraćeno označi znakom "~". Unutar svog osnovnog direktorija korisnik treba spremati svoje datoteke (dokumente, slike, audio i video zapise itd.).
U korisnikov osnovni direktorij razni programi također spremaju postavke koje je korisnik izabrao za rad s tim programima. Imena takvih datoteka i direktorija obično počinju točkom, npr. .bashrc, što je oznaka da se radi o "skrivenoj" datoteci odnosno direktoriju koji neće biti prikazani u programima i naredbama za rad s datotekama dok se to izričito ne zada putem odgovarajućih opcija.
Ako na sustavu radi više korisnika koji žele zajednički koristiti (dijeliti) neke podatke, preporuča se u tu svrhu napraviti direktorij /home/shared i postaviti mu odgovarajuća prava pristupa.
Ostali direktoriji unutar korijenskog direktorija / koriste se za instaliranje programa, za spremanje sistemskih postavki (direktorij /etc), raznih pomoćnih zapisa (direktorij /var), privremenih datoteka (direktorij /tmp), i drugo.
Svakoj datoteci i direktoriju pridružen je skup atributa koji određuju kakva će prava neki korisnički račun imati u pogledu radnji nad tom datotekom ili direktorijem. Na taj način moguće je regulirati pristup korisnika dijelovima datotečnog sustava, osobito radi onemogućivanja korisnika da mijenjaju sustav (instaliraju programe, mijenjaju sistemske postavke i slično). Prava nad datotekama detaljno su opisana npr. na stranici File permissions.
Za postavljanje prava nad nekom datotekom ili direktorijem u Nautilusu treba pozvati izbornik File → Properties → Permissions, a u tekstualnom sučelju mogu se koristiti programi ls, chown, chgrp, chmod – vidi npr. upute Changing file attributes.
Idi na: Sadržaj | < Prethodno poglavlje | Sljedeće poglavlje >
