Preludij u Linux

...samo krv, znoj i suze! - Sir Winston Churchill.

Ova prva rečenica je naravno šala. Početnika ne čeka ništa teško, osim učenja - učenja novog. Osim učenja, postoji još jedan barijera, a to je navika. Navika je gadna stvar kod ljudi, jer se navike teško mijenjaju, a i kad se mijenjaju ljudi pružaju velik otpor i uvijek gledaju na to s pesimistične strane. Linux je novi, drugačiji operacijski sustav od onoga kojeg je većina ljudi danas navikla koristiti. Ukoliko niste spremni mijenjati neke stare navike i učiti nešto novo odmah stanite s čitanjem i odustanite od Linuxa, jer vam Linux u tom slučaju neće olakšati život i učiniti vas sretnim, već prilično nesretnim i nezadovoljnim. A ako ste spremni - čitajte dalje.

Tri...

Dva...

Jedan...

Polijećemo...

Ukoliko ste preživjeli prvi dio teksta, dalje je sve jednostavno. U uvodnom tekstu o Linuxu ste mogli pročitati načelno o čemu je riječ. U praksi vas čeka neko vrijeme učenja i navikavanja na novu okolinu i nove metode. Prilikom te tranzicije je najbolje sačuvati stari sustav. Kad nešto u Linuxu zapne ili ne znate napraviti, samo se prebacite u stari sustav gdje obavite radnju na stari poznat način i nema nikakvih kolateralnih žrtava. Kako sačuvati stari operacijski sustav? Bez brige, Linux to sam napravi prilikom svoje instalacije i to se službeno zove dualboot, a funkcionira tako da moramo restartati računalo da bi se prebacili u drugi sustav (1-2 min posla).