Razlika između inačica stranice LXC
Izvor: HrOpenWiki
m (→Instalacija na primjeru Fedore) |
m (→Predlošci (templates)) |
||
Redak 27: | Redak 27: | ||
== Predlošci (templates) == | == Predlošci (templates) == | ||
+ | |||
+ | == Dodatne opcije == | ||
+ | * limitiranje broja jezgri po spremniku: | ||
+ | lxc.cgroup.cpuset.cpus = 0-1 # 2 jezgre |
Inačica od 10:25, 16. svibnja 2016.
LXC (Linux containers) skup je alata i metoda kojima se omogućuje izolacija procesa, korisnika, mreža i sl. od matičnog sustava: razina izolacije slična je virtualizacijskim tehnikama, ali je ograničenje u tome što sustav u spremniku/kontejneru dijeli isti kernel s matičnim sustavom, dok u usporedbi s chrootom LXC omogućuje puno veću fleksibilnost i upravljanje virtualnim resursima (ne samo datotekama).
Instalacija na primjeru Fedore
- instalacija LXC paketa (lxc, lxc-templates, dnsmasq...)
dnf install lxc lxc-templates lxc-extra
- instalacija dodatnih paketa potrebnih za ovaj vodič:
dnf install debootstrap
- podešavanje mrežnog pristupa preko systemd servisa (donekle prema [1]): lxc-net.service; za različite pristupe vidjeti [2]; moguće je korištenje i libvirtd daemona [3] - ali u tom slučaju potrebno je koristiti neke pretpostavljene značajke takvog pristupa (preporučljivo ukoliko se već koristi libvirtd na istom sustavu)
- u /etc/sysconfig/lxc potrebno je omogućiti LXC bridge:
USE_LXC_BRIDGE="true"
- nakon toga, u većini distribucija postoji već pripremljeni systemd servis koji stvara mrežni most, omogućuje ga, postavlja IP adrese u 10.0.3.0 subnetu (10.0.3.1 je adresa matičnog sustava, dok se 10.0.3.x dodjeljuju spremnicima: informacije o dodjeljenim IP-ovima dnsmasq sprema u /var/lib/misc/dnsmasq.lxcbr0.leases)
systemctl enable lxc-net systemctl start lxc-net
- omogućavanje opcije automatskog pokretanja LXC spremnika pri pokretanju sustava:
systemctl enable lxc systemctl start lxc
Predlošci (templates)
Dodatne opcije
- limitiranje broja jezgri po spremniku:
lxc.cgroup.cpuset.cpus = 0-1 # 2 jezgre