Razlika između inačica stranice LXC

Inačica od 10:25, 16. svibnja 2016.

LXC (Linux containers) skup je alata i metoda kojima se omogućuje izolacija procesa, korisnika, mreža i sl. od matičnog sustava: razina izolacije slična je virtualizacijskim tehnikama, ali je ograničenje u tome što sustav u spremniku/kontejneru dijeli isti kernel s matičnim sustavom, dok u usporedbi s chrootom LXC omogućuje puno veću fleksibilnost i upravljanje virtualnim resursima (ne samo datotekama).

Instalacija na primjeru Fedore

• instalacija LXC paketa (lxc, lxc-templates, dnsmasq...)

dnf install lxc lxc-templates lxc-extra

• instalacija dodatnih paketa potrebnih za ovaj vodič:

dnf install debootstrap

• podešavanje mrežnog pristupa preko systemd servisa (donekle prema [1]): lxc-net.service; za različite pristupe vidjeti [2]; moguće je korištenje i libvirtd daemona [3] - ali u tom slučaju potrebno je koristiti neke pretpostavljene značajke takvog pristupa (preporučljivo ukoliko se već koristi libvirtd na istom sustavu)

• u /etc/sysconfig/lxc potrebno je omogućiti LXC bridge:

USE_LXC_BRIDGE="true"

• nakon toga, u većini distribucija postoji već pripremljeni systemd servis koji stvara mrežni most, omogućuje ga, postavlja IP adrese u 10.0.3.0 subnetu (10.0.3.1 je adresa matičnog sustava, dok se 10.0.3.x dodjeljuju spremnicima: informacije o dodjeljenim IP-ovima dnsmasq sprema u /var/lib/misc/dnsmasq.lxcbr0.leases)

systemctl enable lxc-net
systemctl start lxc-net

• omogućavanje opcije automatskog pokretanja LXC spremnika pri pokretanju sustava:

systemctl enable lxc
systemctl start lxc

Predlošci (templates)

Dodatne opcije

• limitiranje broja jezgri po spremniku:

lxc.cgroup.cpuset.cpus = 0-1 # 2 jezgre