Razlika između inačica stranice Instalacija i uklanjanje softvera

Izvor: HrOpenWiki
Skoči na: orijentacija, traži
(Instalacija iz repozitorija - link)
(Instalacija iz repozitorija: zajednica i izvor paketa)
Redak 10: Redak 10:
 
==Instalacija iz repozitorija==
 
==Instalacija iz repozitorija==
  
Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija(izvora). To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će paketni upravitelj pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih. {{Paznja-balon|PPA|Neslužbeni repozitorij nije moguće koristiti u svim distribucijama. Neke od distribucija u kojim je moguće koristiti PPA su Debian, Ubuntu i Mint. [[Instalacija_i_deinstalacija_softvera/Ubuntu#3._Neslu.C5.BEbeni_repozitorij_-_PPA| Link na --> INSTALACIJA - PPA]] }}
+
Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija(izvora paketa). To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će paketni upravitelj pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih. {{Paznja-balon|PPA|Neslužbeni repozitorij nije moguće koristiti u svim distribucijama. Neke od distribucija u kojim je moguće koristiti PPA su Debian, Ubuntu i Mint. [[Instalacija_i_deinstalacija_softvera/Ubuntu#3._Neslu.C5.BEbeni_repozitorij_-_PPA| Link na --> INSTALACIJA - PPA]] }}
  
  
Postoje dvije vrste repozitorija tzv. "Službeni repozitorij" o kojima se brine razvojni tim svake Linux distribucije i "Neslužbeni repozitorij" o kojemu brinu razvijatelji samih programa. Pomoću kojega je moguće instalirati najnovije verzije programa koji još nisu dovoljno testirani da bi bili uvršteni u "Službeni repozitorij". Za svaki program potrebno je dodati "Neslužbeni repozitorij" u datoteku koja sadrži popis svih repozitorija i skinuti "key" ključ. PPA - Personal Package Archives je naziv koji se koristi u engleskom jeziku za "Neslužbeni repozitorij".  
+
Postoje dvije vrste repozitorija tzv. "Službeni repozitorij" o kojima se brine zajednica svake Linux distribucije i "Neslužbeni repozitorij" o kojemu brinu razvijatelji samih programa. Pomoću PPA repozitorija je moguće instalirati najnovije verzije programa koji još nisu dovoljno testirani da bi bili uvršteni u "Službeni repozitorij". Za svaki program potrebno je dodati "Neslužbeni repozitorij" u datoteku koja sadrži popis svih repozitorija i skinuti "key" ključ. PPA - Personal Package Archives je naziv koji se koristi u engleskom jeziku za "Neslužbeni repozitorij".  
  
 
Budući da se softver skida s online baza (repozitorija) nužna je veza računala na Internet, no moguće je dodati i repozitorije s lokalne mreže ili napraviti repozitorij iz npr. DVD medija.
 
Budući da se softver skida s online baza (repozitorija) nužna je veza računala na Internet, no moguće je dodati i repozitorije s lokalne mreže ili napraviti repozitorij iz npr. DVD medija.

Inačica od 23:56, 15. prosinca 2009.

Paket
Paket (en. package) je, u kontekstu distribucije softvera, arhiva koja sadrži datoteke i naputke kako te datoteke rasporediti u hijerarhiji sustava. U većini slučajeva paket već sadrži pripremljene datoteke i njegova "instalacija" se svodi na otpakiravanje i kopiranje datoteka na predviđena mjesta, no u nekim slučajevima paket može sadržavati i izvorni kod kojem je potrebno prevođenje.

Instalaciju novog softvera na GNU/Linux distribucijama moguće je provesti na više načina (poredano od najjednostavnijeg do najkompliciranijeg načina):

  • preko paketnog upravitelja iz repozitorija distribucije;
  • ručnim skidanjem pripremljenog paketa koji je namijenjen za specifičnu distribuciju;
  • pokretanjem generičke instalacije (najčešće vlasnički programi);
  • skidanjem izvornog koda i prevođenjem (kompajliranjem) istog u izvršni program.

Prvi je način preporučljiv svima, pogotovo početnicima, i vjerojatno bi sve bilo idealno da nekad nema potrebe za drugim načinima.

Instalacija iz repozitorija

Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija(izvora paketa). To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će paketni upravitelj pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih.
PPA
Neslužbeni repozitorij nije moguće koristiti u svim distribucijama. Neke od distribucija u kojim je moguće koristiti PPA su Debian, Ubuntu i Mint. Link na --> INSTALACIJA - PPA


Postoje dvije vrste repozitorija tzv. "Službeni repozitorij" o kojima se brine zajednica svake Linux distribucije i "Neslužbeni repozitorij" o kojemu brinu razvijatelji samih programa. Pomoću PPA repozitorija je moguće instalirati najnovije verzije programa koji još nisu dovoljno testirani da bi bili uvršteni u "Službeni repozitorij". Za svaki program potrebno je dodati "Neslužbeni repozitorij" u datoteku koja sadrži popis svih repozitorija i skinuti "key" ključ. PPA - Personal Package Archives je naziv koji se koristi u engleskom jeziku za "Neslužbeni repozitorij".

Budući da se softver skida s online baza (repozitorija) nužna je veza računala na Internet, no moguće je dodati i repozitorije s lokalne mreže ili napraviti repozitorij iz npr. DVD medija.


Instalacija softvera iz repozitorija donosi mnoge prednosti:

  • sav softver iz repozitorija je vrlo siguran i pouzdan, jer je prošao mnoge revizije prije nego je postao dostupan u službenom repozitoriju distribucije;
  • kad se u repozitoriju pojavi novija inačica paketa, moguća je jednostavna (automatska) nadogradnja, što znači da se sav softver instaliran preko repozitorija lako i brzo ažurira na najnovije inačice;
  • kao što je već navedeno, paketni se sustav brine i za sve pakete o kojima određeni paket ovisi, tako da nije potrebna nikakva briga oko rješavanja problema ovisnosti;
  • sustav sav softver instaliran iz repozitorija uredno evidentira, tako da je moguće lako uklanjanje (deinstalacija) svakog paketa;
  • pretraga softvera koji se nalazi u repozitoriju je izuzetno brza (u usporedbi s pretraživanjem Interneta).

Uklanjanje softvera svodi se na obrnuti proces od ovoga: označivanjem paketa u listi instaliranih paketa i odabiranjem opcije "Uklanjanje" (obično "Remove").

Različite distribucije koriste različite formate paketa, paketne upravitelje i paketne sustave koji redovito nisu međusobno kompatibilni. No korištenje paketnih upravitelja na jednoj distribuciji je analogno ostalima tako da prijelazi s korištenja jednog na drugi ne bi trebali biti problematični za korisnika. Detaljni opisi korištenja bit će obrađeni po distribucijama.

Instalacija samostalnih paketa

Moguće je instalirati i pripremljene pakete koji su neovisno od paketnog upravitelja skinuti s Interneta ili nekog drugog medija. Takvi se paketi jednostavno instaliraju klikom miša, ali se u tom slučaju gubi sigurnost (i stabilnost), jer je paket nije prošao službenu reviziju distribucije, nego ga je napravila treća strana koja namjerno ili nenamjerno može ugroziti sigurnost i stabilnost vašeg sustava, pored toga, ako se paket u međuvremenu ne pojavi u repozitorijima, gubi se mogućnost automatske nadogradnje.

Ukloniti takav paket moguće je iz paketnog upravitelja: treba ga prvo naći u listi instaliranog softvera i zatim odabrati za uklanjanje.

Generička instalacija

Ovlasti
I za generičku instalaciju potrebne su administratorske ovlasti na sustavu, pa je tako u CLI slučaju potrebno upisati "sudo" ili "su -c" ispred naredbe (ovisno o distribuciji) i unijeti zaporku ili biti prijavljen kao root korisnik.

Kad određeni softver ne može osigurati svoje mjesto u repozitorijima distribucija (npr. vlasnički softver), a stvaranje paketa za svaku moguću distribuciju i inačicu je prevelik posao za distributera tog softvera, pribjegava se generičkim instalacijama. Datoteke takvih instalacija u pravilu imaju nastavak ".bin" i pokreću se "dvoklikom" ili upisivanjem njihovog imena iz CLI-a:

./ime_instalacije.run

ili

sh ime_instalacije.run

Ako korisnik u tom trenu u CLI-u nije root, naredbe su ovakve:

sudo ./ime_instalacije.run

ili

sudo sh ime_instalacije.run

za npr. Ubuntu, dok bi za Fedoru isto glasilo:

su -c'./ime_instalacije.run'

ili

su -c'sh ime_instalacije.run'

Nastavak ".run" nije nužan, pa je pitanje kako prepoznati instalacijsku datoteku. Odgovor daje naredba "file" bez obzira na nastavak, i to na ovaj način:

[user@localhost ~]$ file AdbeRdr9.2-1_i486linux_enu.bin
AdbeRdr9.2-1_i486linux_enu.bin: ELF 32-bit LSB executable, Intel 80386, version 1 (SYSV), dynamically linked (uses shared libs), for GNU/Linux 2.2.5, stripped

gdje je ključna riječ executable ili u ovom primjeru

[user@localhost ~]$ file Install-Crossover-Pro-6.1.0.sh
Install-Crossover-Pro-6.1.0.sh: POSIX shell script text executable

gdje su ključne riječi script text executable.

Uklanjanje, odnosno deinstalacija tako instaliranog softvera svodi se na traženje i pokretanje datoteke "uninstall" u direktoriju u kojem je softver/aplikacija instalirana, a to je najčešće, za takav softver, direktorij "/opt". Ako rečena datoteka ne postoji, tada preostaje ručno uklanjanje - što u najblažem slučaju znači uklanjanje direktorija željenog softvera iz "/opt" (s administratorskim ovlastima). U svim drugim slučajevima proces uklanjanja bez datoteke "uninstall" može predstavljati noćnu moru zbog čega se i izbjegavaju u pravilu generičke instalacije.

Prevođenje izvornog koda

Skidanje izvornog koda (en. source) i prevođenje istog nije jednostavan zadatak i ne preporuča se početnicima. Srećom, katkad je sam proces prilično jednostavan, pogotovo za programe koji imaju malo ovisnosti ili ih uopće nemaju.

Za početak potreban je prevoditelj/kompajler (en. compiler) koji prevodi izvorni kod u izvršni, računalu razumljiv kod. U pravilu je to gcc kojeg treba instalirati iz repozitorija distribucije (paketi se obično zovu "gcc" i "gcc-c++"). Paketni upravitelj će vjerojatno povući i ostale potrebne programe za prevođenje izvornog koda (kao "make" i sl.)

Nakon toga potrebno je ući u direktorij u kojem se otpakirala arhiva s izvornim kodom i pokrenuti:

1. konfiguracijsku datoteku koja ispituje dostupnost ovisnosti i postavke sustava te stvara datoteku "makefile" ako je sve prošlo uspješno
./configure
2. naredbu "make" koja će s uputstvima iz datoteke "makefile" započeti proces prevođenja
make
3. te na kraju sama instalacija koja će rasporediti datoteke po sustavu:
sudo make install
(pažnja: za uspješno izvršavanje "make install" potrebne su administratorske ovlasti!)

Za više detalja i kako ukloniti tako instaliran softver pogledajte zaseban članak Prevođenje izvornog koda.

Ostalo

Na Linuxu je moguća instalacija i aplikacija namijenjenih za operacijski sustav Windows, ali to već spada u temu programa Wine.

Instalacija i deinstalacija softvera po distribucijama

U gornjem su tekstu navedeni općeniti postupci kako instalirati i deinstalirati softver na GNU/Linux distribucijama. Kako to napraviti na specifičnoj distribuciji pogledajte u zasebnim tekstovima:

Daljnje čitanje i literatura