Razlika između inačica stranice Instalacija i uklanjanje softvera

Izvor: HrOpenWiki
Skoči na: orijentacija, traži
m
m
Redak 8: Redak 8:
 
Prvi je način preporučljiv svima, pogotovo početnicima, i vjerojatno bi sve bilo idealno da nekad nema potrebe za drugim načinima.
 
Prvi je način preporučljiv svima, pogotovo početnicima, i vjerojatno bi sve bilo idealno da nekad nema potrebe za drugim načinima.
  
===Instalacija iz repozitorija===
+
==Instalacija iz repozitorija==
  
 
Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija. To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će [[paketni upravitelj]] pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih.
 
Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija. To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će [[paketni upravitelj]] pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih.
Redak 25: Redak 25:
 
Različite distribucije koriste različite formate paketa, paketne upravitelje i paketne sustave koji redovito nisu međusobno kompatibilni. No korištenje paketnih upravitelja na jednoj distribuciji je analogno ostalima tako da prijelazi s korištenja jednog na drugi ne bi trebali biti problematični za korisnika. Detaljni opisi korištenja bit će obrađeni po distribucijama.
 
Različite distribucije koriste različite formate paketa, paketne upravitelje i paketne sustave koji redovito nisu međusobno kompatibilni. No korištenje paketnih upravitelja na jednoj distribuciji je analogno ostalima tako da prijelazi s korištenja jednog na drugi ne bi trebali biti problematični za korisnika. Detaljni opisi korištenja bit će obrađeni po distribucijama.
  
===Instalacija samostalnih paketa===
+
==Instalacija samostalnih paketa==
  
 
Moguće je instalirati i pripremljene pakete koji su neovisno od paketnog upravitelja skinuti s Interneta ili nekog drugog medija. Takvi se paketi jednostavno instaliraju klikom miša, ali se u tom slučaju gubi sigurnost (i stabilnost), jer je paket nije prošao službenu reviziju distribucije, nego ga je napravila treća strana koja namjerno ili nenamjerno može ugroziti sigurnost i stabilnost vašeg sustava, pored toga, ako se paket u međuvremenu ne pojavi u repozitorijima, gubi se mogućnost automatske nadogradnje.
 
Moguće je instalirati i pripremljene pakete koji su neovisno od paketnog upravitelja skinuti s Interneta ili nekog drugog medija. Takvi se paketi jednostavno instaliraju klikom miša, ali se u tom slučaju gubi sigurnost (i stabilnost), jer je paket nije prošao službenu reviziju distribucije, nego ga je napravila treća strana koja namjerno ili nenamjerno može ugroziti sigurnost i stabilnost vašeg sustava, pored toga, ako se paket u međuvremenu ne pojavi u repozitorijima, gubi se mogućnost automatske nadogradnje.
  
===Generička instalacija===
+
==Generička instalacija==
 
{{Paznja-balon|Ovlasti|I za generičku instalaciju potrebne su administratorske ovlasti na sustavu, pa je tako u CLI slučaju potrebno upisati "sudo" ili "su -c" ispred naredbe (ovisno o distribuciji) i unijeti zaporku ili biti prijavljen kao ''root'' korisnik.}}
 
{{Paznja-balon|Ovlasti|I za generičku instalaciju potrebne su administratorske ovlasti na sustavu, pa je tako u CLI slučaju potrebno upisati "sudo" ili "su -c" ispred naredbe (ovisno o distribuciji) i unijeti zaporku ili biti prijavljen kao ''root'' korisnik.}}
 
Kad određeni softver ne može osigurati svoje mjesto u repozitorijima distribucija (npr. vlasnički softver), a stvaranje paketa za svaku moguću distribuciju i inačicu je prevelik posao za distributera tog softvera, pribjegava se generičkim instalacijama. Datoteke takvih instalacija u pravilu imaju nastavak ".bin" i pokreću se "dvoklikom" ili upisivanjem njihovog imena iz [[CLI]]-a:
 
Kad određeni softver ne može osigurati svoje mjesto u repozitorijima distribucija (npr. vlasnički softver), a stvaranje paketa za svaku moguću distribuciju i inačicu je prevelik posao za distributera tog softvera, pribjegava se generičkim instalacijama. Datoteke takvih instalacija u pravilu imaju nastavak ".bin" i pokreću se "dvoklikom" ili upisivanjem njihovog imena iz [[CLI]]-a:
Redak 36: Redak 36:
 
  sh ime_instalacije
 
  sh ime_instalacije
  
===Prevođenje izvornog koda===
+
==Prevođenje izvornog koda==
  
 
Postoji i mogućnost instalacije softvera putem prevođenja izvornog koda, no tu mogućnost ostavite samo kao teoretsku jer je taj postupak prilično složen.
 
Postoji i mogućnost instalacije softvera putem prevođenja izvornog koda, no tu mogućnost ostavite samo kao teoretsku jer je taj postupak prilično složen.

Inačica od 10:00, 15. prosinca 2009.

Paket
Paket (en. package) je, u kontekstu distribucije softvera, arhiva koja sadrži datoteke i naputke kako te datoteke rasporediti u hijerarhiji sustava. U većini slučajeva paket već sadrži pripremljene datoteke i njegova "instalacija" se svodi na otpakiravanje i kopiranje datoteka na predviđena mjesta, no u nekim slučajevima paket može sadržavati i izvorni kod kojem je potrebno prevođenje.

Instalaciju novog softvera na GNU/Linux distribucijama moguće je provesti na više načina (poredano od najjednostavnijeg do najkompliciranijeg načina):

  • preko paketnog upravitelja iz repozitorija distribucije;
  • ručnim skidanjem pripremljenog paketa koji je namijenjen za specifičnu distribuciju;
  • pokretanjem generičke instalacije (najčešće vlasnički programi);
  • skidanjem izvornog koda i prevođenjem (kompajliranjem) istog u izvršni program.

Prvi je način preporučljiv svima, pogotovo početnicima, i vjerojatno bi sve bilo idealno da nekad nema potrebe za drugim načinima.

Instalacija iz repozitorija

Danas sve moderne GNU/Linux distribucije imaju riješen sustav jednostavne instalacije i deinstalacije softvera iz repozitorija. To konkretno znači da je dovoljno odabrati željeni paket (npr. program) iz liste softvera ili tražilice, označiti ga za instalaciju i kliknuti na određeni gumb (obično "Install"). Nakon toga će paketni upravitelj pronaći taj program u online bazi softvera koja se naziva repozitorij, skinuti ga i instalirati na računalo. Paketni će upravitelj samostalno pronaći i sve dodatne programe i pakete koje treba željeni program i instalirati ih.

Budući da se softver skida s online baza (repozitorija) nužna je veza računala na Internet, no moguće je dodati i repozitorije s lokalne mreže ili napraviti repozitorij iz npr. DVD medija.

Uklanjanje softvera svodi se na obrnuti proces od ovoga: označivanjem paketa u listi instaliranih paketa i odabiranjem opcije "Uklanjanje" (obično "Remove").

Instalacija softvera iz repozitorija donosi mnoge prednosti:

  • sav softver iz repozitorija je vrlo siguran i pouzdan, jer je prošao mnoge revizije prije nego je postao dostupan u službenom repozitoriju distribucije;
  • kad se u repozitoriju pojavi novija inačica paketa, moguća je jednostavna (automatska) nadogradnja, što znači da se sav softver instaliran preko repozitorija lako i brzo ažurira na najnovije inačice;
  • kao što je već navedeno, paketni se sustav brine i za sve pakete o kojima određeni paket ovisi, tako da nije potrebna nikakva briga oko rješavanja problema ovisnosti;
  • sustav sav softver instaliran iz repozitorija uredno evidentira, tako da je moguće lako uklanjanje (deinstalacija) svakog paketa;
  • pretraga softvera koji se nalazi u repozitoriju je izuzetno brza (u usporedbi s pretraživanjem Interneta).

Različite distribucije koriste različite formate paketa, paketne upravitelje i paketne sustave koji redovito nisu međusobno kompatibilni. No korištenje paketnih upravitelja na jednoj distribuciji je analogno ostalima tako da prijelazi s korištenja jednog na drugi ne bi trebali biti problematični za korisnika. Detaljni opisi korištenja bit će obrađeni po distribucijama.

Instalacija samostalnih paketa

Moguće je instalirati i pripremljene pakete koji su neovisno od paketnog upravitelja skinuti s Interneta ili nekog drugog medija. Takvi se paketi jednostavno instaliraju klikom miša, ali se u tom slučaju gubi sigurnost (i stabilnost), jer je paket nije prošao službenu reviziju distribucije, nego ga je napravila treća strana koja namjerno ili nenamjerno može ugroziti sigurnost i stabilnost vašeg sustava, pored toga, ako se paket u međuvremenu ne pojavi u repozitorijima, gubi se mogućnost automatske nadogradnje.

Generička instalacija

Ovlasti
I za generičku instalaciju potrebne su administratorske ovlasti na sustavu, pa je tako u CLI slučaju potrebno upisati "sudo" ili "su -c" ispred naredbe (ovisno o distribuciji) i unijeti zaporku ili biti prijavljen kao root korisnik.

Kad određeni softver ne može osigurati svoje mjesto u repozitorijima distribucija (npr. vlasnički softver), a stvaranje paketa za svaku moguću distribuciju i inačicu je prevelik posao za distributera tog softvera, pribjegava se generičkim instalacijama. Datoteke takvih instalacija u pravilu imaju nastavak ".bin" i pokreću se "dvoklikom" ili upisivanjem njihovog imena iz CLI-a:

./ime_instalacije

ili

sh ime_instalacije

Prevođenje izvornog koda

Postoji i mogućnost instalacije softvera putem prevođenja izvornog koda, no tu mogućnost ostavite samo kao teoretsku jer je taj postupak prilično složen.

Instalacija i deinstalacija softvera po distribucijama

Ubuntu

GUI rješenje

U samom Ubuntuu postoje dva programa kojima možete vršiti instalacije i deinstalacije.

Dodaj/Ukloni programe (jednostavno)

Prvi je jednostavniji i pregledniji za početnika i poziva ga se jednostavno iz glavnog izbornika Programi, te zadnjom stavkom Dodaj/Ukloni programe. Njegov prozor izgleda ovako:

Install-uninistall.jpg

Na samom vrhu imate listu Show: na koju kada kliknete mišem, dobivate izbornik:

Install-uninistall-menu.jpg

Pomoću nje možete odrediti koje aplikacije da vam izslista. Ako ga postavite na opciju All available applications, prikazat će vam sve što je u Ubuntuovim repozitorijima.

Pretragu po imenu zadajete jednostavnim upisivanjem riječi ili dijela riječi u okvir za unos Traži:, a možete pretraživati i po kategorijama porgrama.

Kada se odlučite za instalaciju nekog programa, označite ga kvačicom i klknite mišem na Apply Changes

Za deinstalaciju programa jednostavno odoznačite kvačicu pred njegovim imenom i kliknete Apply Changes

Synaptic upravitelj paketima (naprednije)
Synaptic-scr1.jpg

Za napredniji rad sa paketima i njihovim ovisnostima, te za upravljanje repozitorijima morati će te posegnuti za Synapticom. Program se nalazi pod Sustav -> Administracija -> Synaptic Package Manager.

Synaptic je vrlo dobar program kojime se sve rješava preko grafičkog sučelja, a njime se obrađuju ove radnje:

  • Instalacija programa i biblioteka
  • Deinstalacija programa
  • Popravak oštećenih (broken) paketa
  • Dodavanje trećih repozitorija
  • Podešavanje updatea i upgradea sistema

Uglavnom sve radnje koje se vežu uz rad repozitorija i paketa.

Na osnovnom nivou rada sa Ubuntu distribucijom nije potrebno znati kako podesiti napredne opcije u ovom programu, ali je korisno znati pronaći program koji nas zanima, instalirati ga i eventualno maknuti iz sistema.


Kliknite na ovaj link za detaljne upute kako instalirati i deinstalirati programe pomoću Synaptica.

CLI rješenje

CLI rješenje

Programe možete instalirati i pomoću Terminala, to jest pomoću CLI programa.

Ubuntu vam nudi dva takva programa. Apt-get i Aptitude.


1. apt-get

Instalacija:

Programe instalirate naredbom:

sudo apt-get install ime_programa

Naredba će taj program skinuti s repozitorija i instalirati. Potrebno je jednino znati točno ime programa.

Ubuntu je tu otišao malo dalje, pa je dosta intuitivan. Naime, kada otkucate ime programa koje nije potpuno, možete dobiti moguću varijantu imena u terminalu, tj. onu koja je dostupna u repozitoriju. Isto tako, ne morate pisati cijelo ime programa, budući da ona znaju biti prilično dugačka. Jednostavno upišite dio imena programa i stisnite tipku tab. Ubuntu će vam predložiti moguće nastavke imena, a ako postoji samo jedna varijanta imena, Ubuntu će vam završiti naredbu do kraja.

Prije ovakve instalacije programa ne bi bilo loše odraditi i

sudo apt-get update

kako bi se osvježila lista raspoloživih paketa u repozitoriju.

Info.png
Informacija

Primjećujete, da je sve ovo potrebno raditi sa sudo, tj. za instalaciju su potrebna administratorska ili root prava.

Deinstalacija se radi naredbom:

sudo apt-get remove ime_paketa

a u slučaju da želimo potpuno uklanjanje (uključujuci i konfiguracijske fajlove), onda uključujemo i opciju --purge, znači:

sudo apt-get remove --purge ime_paketa


apt-get također vodi računa o medjuovisnostima paketa, tako da će ih pri instalaciji provjeriti i ponuditi instalaciju dodatnih, potrebnih paketa.

Uz pomoć apt-get, moguće je i nadograđivati instalirane pakete naredbom

sudo apt-get upgrade ime_paketa 

ili recimo nadograditi cijelu distribuciju na novu verziju sa

sudo apt-get dist-upgrade.

Korisne opcije su i

sudo apt-get autoremove 

(uklanja pakete od kojih više ništa ne ovisi), zatim

sudo apt-get autoclean 

(uklanja zaostatke deinstaliranih paketa) i

sudo apt-get autoclean 

(čisti aptov cache, tj. skinute instalacije paketa iz /var/cashe/apt/archives).

2. aptitude

Drugi način instalacije programa putem Terminala, je aptitude, program koji se takodje upotrebljava u konzoli, ali ima i grafičko sučelje. Preferira se u odnosu na apt-get, zato jer bolje provjerava i barata ovisnostima paketa. Koristi se na sličan način kao apt-get, tj.

sudo aptitude install ime_paketa

za instalaciju,

sudo aptitude remove ime_paketa

za uklanjanje paketa.

Mogu se koristiti i slijedeće opcije

remove
purge
hold
unhold
keep
reinstall

To su osnove, a za ozbiljniju upotrebu i detaljnije o opcijama možete pogledati:

man aptitude

Instaliranje .deb paketa

Info.png
Informacija

Uvijek je bolje instalirati program sa službenog repozitorija, a tek ako program tamo ne postoji, instaliraju se deb paketi.

Info.png
Informacija

Premda postoje sličnosti, deb paketi nisu isto što i exe paketi u Windowsima. Osnovna razlika je da deb paket ne mora imati sve ovisnosti, jer ih može skinuti s repozitorija ako one nedostaju.

Kada neki program nemate u repozitorijima, možete ga instalirati i kao .deb paket.

Deb pakete možete naći na internet stranicama programa kojeg želite instalirati, ili na raznim drugim internet servisima.

Za Ubuntu je možda najviše korištena stranica getdeb.net. Na njoj ćete naći dosta programa u deb paketima.

Instalacija

Nakon što ste skinuli program sa interneta, jednostavnim dvostrukim klikom na program pokrenete instalaciju.

Pokrene se Gdebi instaler koji će najprije potražiti da li su zadovoljene sve ovisnosti, te će nakon toga od vas tražiti unos administratorske lozinke.

Ako su potrebne dodatne ovisnosti, Gdebi će ih automatski sam skinuti sa repozitorija i instalirati.


Gdebi.png


Ukoliko više volite Terminal, .deb pakete možete instalirati i pomoću dpkg naredbe.

Najprije trebate otići u direktorij u kojeg ste skinuli deb paket. Npr:

cd /home/user/Downloads

Kada se nalazite u tom direktoriju dpkg naredbom jednostavno pokrenite instalaciju:

sudo dpkg -i ime_programa.deb

Deinstalacija

Ako želite program deinstalirati, to možete uraditi iz Synaptica, ili pomoću naredbe dpkg:

sudo dpkg -remove ime_programa

Osnove o kompajliranju

kompajliranje
Warning.png
Upozorenje

Treba znati da se ovaj način instalacije ne preporuča početnicima jer kompajliranje nekada može biti dosta teško, te traži određeno iskustvo.

Ponekad program ne možemo naći u repozitorijima, niti ga možemo pronaći kao deb paket.

Tada nam je jedini način da program kompajliramo iz izvornog koda.

Info.png
Informacija

Programi koje dobijete na CD-ovima koji dolaze sa nekim informatičkim časopisima, često dolaze u izvornom kodu i treba ih kompajlirati.

U Ubuntu moramo imati instaliran gcc kompajler, koji se koristi za kompajliranje izvornog koda pisanog u C ili C++ (najčešće). Njega ćemo pribaviti instaliranjem paketa buil-essential

Paket instaliramo ovom naredbom:

 sudo apt-get install build-essential

Ne bi bilo loše instalirati i automake, da bi mogli pokrenuti configure.sh i autogen.sh skripte koji često dođu u izvornom kodu.

 sudo apt-get install automake

Konačno,možemo instalirati i CheckInstall, koji nam služi za "sigurno" instaliranje.

 sudo apt-get install checkinstall

Onda se sve svodi na skidanje izvornog koda sa neta, njegovog raspakivanja u željeni folder npr. /home/user i tri osnovne komande kojima ćemo konfigurirati, napraviti i instalirati program.

Npr. otiđemo u terminalu u direktorij u kojem je otpakiran program, npr. audacious_xx

 cd /home/user/audacious_xx

Zatim ide naredba:

./configure

koja provjerava da li vaš sustav ispunjava neophodne ovisnosti da se sagradi paket i omogućava promjenu raznih opcija kompajliranja paketa i promjenu puta gdje će program biti instaliran. Ukoliko tijekom ovog koraka dobijete obavijest da nedostaje neki paket (ovisnost) ili više njih,te pakete morate instalirati.Nakon svakog instaliranja potrebnih ovisnosti, potrebno je ponoviti naredbu ./configure.

Kada je sve prošlo kako treba, odnosno ./configure je obavio sav posao do kraja, bez izvještaja o grešci,koristimo slijedeću naredbu

make

koja kompajlira program.

Kada se to završi ostaje još da se program instalira na sustav.

sudo make install

Kada se program instalira, možete ga uredno koristiti.

Kod Ubuntua, postoji jos jedna pogodnost. Ako program instalirate sa

sudo checkinstall

on se instalira kao klasičan .deb paket i moguće ga je deinstalirati iz Synaptica, dok klasično kompajlirane programe, nije. Takodje napraviti će i .deb instalacijski paket za drugu priliku, u folderu gdje smo kompajlirali.

Instalacija .bin paketa

Kao posljednje, treba spomenuti i binarne pakete sa ekstenzijom .bin.

Radi se o paketima koji će raditi na dosta razlicitih distribucija (i .deb i .rpm baziranih).

Ovakvi paketi instaliraju se na slijedeći način:

Najprije trebate otići u direktorij u koji ste skinuli bin paket.

Npr:

cd /home/user/Downloads

Nakon toga program morate učiniti izvršnom datotekom:

 sudo chmod 755 ime_paketa.bin

i onda naredbom

 ./ime_paketa.bin

instalirate program.



Reference

Dio teksta napisan je uz pomoć teksta sa Linuxzasve Foruma (Uz dozvolu autora)

Fedora

GUI

Fedora od verzije 9 koristi PackageKit kao sučelje za upravljanje paketima (dodavanje i uklanjanje paketa). Unutar KDE-a PackageKit se nalazi unutar System Settings > Add and Remove Software ili samostalno kao KPackageKit.

Gpk-application-search.png

CLI

U komandnoj liniji koristi se Yum, npr. za instalaciju

su -c 'yum install ime_paketa '

Za deinstalaciju:

su -c 'yum remove ime_paketa '

Pretragu:

su -c 'yum search naziv '