|
|
| (Nije prikazano 13 međuinačica 2 suradnika) |
| Redak 1: |
Redak 1: |
| − | __TOC__
| + | #REDIRECT [[Instalacija i deinstalacija softvera]] |
| − | ==[[GUI]] rješenje==
| + | |
| − | | + | |
| − | Ova disthttp://wiki.open.hr/skins/common/images/button_link.pngribucija koristi program za rad sa paketima pod nazivom - ''Synaptic'' kao GUI program, odnosno ''apt-get'' kao program na naredbenom retku.
| + | |
| − | | + | |
| − | Synaptic je vrlo dobar program kojime se sve rješava preko grafičkog sučelja, a njime se obrađuju ove radnje:
| + | |
| − | *Instalacija programa i biblioteka
| + | |
| − | *Deinstalacija programa
| + | |
| − | *Popravak oštećenih (broken) paketa
| + | |
| − | *Dodavanje trećih repozitorija
| + | |
| − | *Podešavanje updatea i upgradea sistema
| + | |
| − | | + | |
| − | Uglavnom sve radnje koje se vežu uz rad repozitorija i paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Na osnovnom nivou rada sa Ubuntu distribucijom nije potrebno znati kako podesiti napredne opcije u ovom programu, ali je korisno znati pronaći program koji nas zanima, instalirati ga i eventualno maknuti iz sistema.
| + | |
| − | | + | |
| − | U samom Ubuntuu postoje dva programa kojima možete vršiti instalacije i deinstalacije.
| + | |
| − | | + | |
| − | ===Dodaj/Ukloni programe (jednostavno)===
| + | |
| − | | + | |
| − | Prvi je jednostavniji i pregledniji za početnika i poziva ga se jednostavno iz glavnog izbornika ''Programi'', te zadnjom stavkom ''Dodaj/Ukloni programe''. Njegov prozor izgleda ovako:
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:install-uninistall.jpg|500px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | Na samom vrhu imate listu ''Show:'' na koju kada kliknete mišem, dobivate izbornik:
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:install-uninistall-menu.jpg|150px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | Pomoću nje možete odrediti koje aplikacije da vam izslista. Ako ga postavite na opciju ''All available applications'', prikazat će vam sve što je u Ubuntuovim repozitorijima.
| + | |
| − | | + | |
| − | Pretragu po imenu zadajete jednostavnim upisivanjem riječi ili dijela riječi u okvir za unos ''Traži:'', a možete pretraživati i po kategorijama porgrama.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se odlučite za instalaciju nekog programa, označite ga kvačicom i klknite mišem na ''Apply Changes''
| + | |
| − | | + | |
| − | Za deinstalaciju programa jednostavno odoznačite kvačicu pred njegovim imenom i kliknete ''Apply Changes''
| + | |
| − | | + | |
| − | ===Synaptic upravitelj paketima (naprednije)===
| + | |
| − | | + | |
| − | Za napredniji rad sa paketima i njihovim ovisnostima, te za upravljanje repozitorijima morati će te posegnuti za Synapticom. Program se nalazi pod ''Sustav -> Administracija -> Synaptic Package Manager''.
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:synaptic-scr1.jpg|400px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | ==[[CLI]] rješenje==
| + | |
| − | | + | |
| − | {{Robelbox|theme=1|title=CLI rješenje}}<div style="{{Robelbox/pad}}">
| + | |
| − | Programe možete instalirati i pomoću Terminala, to jest pomoću CLI programa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Ubuntu vam nudi dva takva programa. [[Apt-get | '''Apt-get''']] i '''Aptitude'''.
| + | |
| − | | + | |
| − | </div>
| + | |
| − | {{Robelbox-close}}
| + | |
| − |
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | === [[Apt-get | 1. apt-get]] ===
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | '''Instalacija:'''
| + | |
| − | | + | |
| − | Programe instalirate naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get install ime_programa
| + | |
| − | Naredba će taj program skinuti s repozitorija i instalirati. Potrebno je jednino znati točno ime programa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Ubuntu je tu otišao malo dalje, pa je dosta intuitivan. Naime, kada otkucate ime programa koje nije potpuno, možete dobiti moguću varijantu imena u terminalu, tj. onu koja je dostupna u repozitoriju. Isto tako, ne morate pisati cijelo ime programa, budući da ona znaju biti prilično dugačka. Jednostavno upišite dio imena programa i stisnite tipku tab. Ubuntu će vam predložiti moguće nastavke imena, a ako postoji samo jedna varijanta imena, Ubuntu će vam završiti naredbu do kraja.
| + | |
| − | | + | |
| − | Prije ovakve instalacije programa ne bi bilo loše odraditi i
| + | |
| − | sudo apt-get update
| + | |
| − | kako bi se osvježila lista raspoloživih paketa u repozitoriju.
| + | |
| − | {{Infobox|text=Primjećujete, da je sve ovo potrebno raditi sa sudo, tj. za instalaciju su potrebna administratorska ili root prava.}}
| + | |
| − |
| + | |
| − | '''Deinstalacija''' se radi naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get remove ime_paketa
| + | |
| − | a u slučaju da želimo potpuno uklanjanje (uključujuci i konfiguracijske fajlove), onda uključujemo i opciju
| + | |
| − | --purge, znači:
| + | |
| − | sudo apt-get remove --purge ime_paketa
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | apt-get također vodi računa o medjuovisnostima paketa, tako da će ih pri instalaciji provjeriti i ponuditi instalaciju dodatnih, potrebnih paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Uz pomoć apt-get, moguće je i nadograđivati instalirane pakete naredbom
| + | |
| − | sudo apt-get upgrade ime_paketa
| + | |
| − | ili recimo nadograditi cijelu distribuciju na novu verziju sa
| + | |
| − | sudo apt-get dist-upgrade.
| + | |
| − | Korisne opcije su i
| + | |
| − | sudo apt-get autoremove
| + | |
| − | (uklanja pakete od kojih više ništa ne ovisi), zatim
| + | |
| − | sudo apt-get autoclean
| + | |
| − | (uklanja zaostatke deinstaliranih paketa) i
| + | |
| − | sudo apt-get autoclean
| + | |
| − | (čisti aptov cache, tj. skinute instalacije paketa iz /var/cashe/apt/archives).
| + | |
| − | | + | |
| − | === 2. aptitude ===
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | Drugi način instalacije programa putem Terminala, je aptitude, program koji se takodje upotrebljava u konzoli, ali ima i grafičko sučelje. Preferira se u odnosu na apt-get, zato jer bolje provjerava i barata ovisnostima paketa. Koristi se na sličan način kao apt-get, tj.
| + | |
| − | sudo aptitude install ime_paketa
| + | |
| − | za instalaciju,
| + | |
| − | sudo aptitude remove ime_paketa
| + | |
| − | za uklanjanje paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Mogu se koristiti i slijedeće opcije
| + | |
| − | remove
| + | |
| − | purge
| + | |
| − | hold
| + | |
| − | unhold
| + | |
| − | keep
| + | |
| − | reinstall
| + | |
| − | To su osnove, a za ozbiljniju upotrebu i detaljnije o opcijama možete pogledati:
| + | |
| − | man aptitude
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | == Osnove o [[Kompajliranje | kompajliranju]] ==
| + | |
| − | | + | |
| − | {{Robelbox|theme=1|title=kompajliranje}}<div style="{{Robelbox/pad}}">
| + | |
| − | Ponekad program ne možemo naći u repozitorijima, niti ga možemo pronaći kao deb paket.
| + | |
| − | | + | |
| − | Tada nam je jedini način da program kompajliramo iz izvornog koda.
| + | |
| − | | + | |
| − | </div>
| + | |
| − | {{Robelbox-close}}
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | U Ubuntu moramo imati instaliran gcc kompajler, koji se koristi za kompajliranje izvornog koda pisanog u C ili C++ (najčešće). Njega ćemo pribaviti instaliranjem paketa '''buil-essential'''
| + | |
| − | | + | |
| − | Paket instaliramo ovom naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get install build-essential
| + | |
| − | | + | |
| − | Ne bi bilo loše instalirati i automake, da bi mogli pokrenuti configure.sh i autogen.sh skripte koji često dođu u izvornom kodu.
| + | |
| − | sudo apt-get install automake
| + | |
| − | | + | |
| − | Konačno,možemo instalirati i CheckInstall, koji nam služi za "sigurno" instaliranje.
| + | |
| − | | + | |
| − | sudo apt-get install checkinstall
| + | |
| − | | + | |
| − | Onda se sve svodi na skidanje izvornog koda sa neta, njegovog raspakivanja u željeni folder npr. /home/user i tri osnovne komande kojima ćemo konfigurirati, napraviti i instalirati program.
| + | |
| − | | + | |
| − | Npr. otiđemo u terminalu u direktorij u kojem je otpakiran program, npr. audacious_xx
| + | |
| − | | + | |
| − | cd /home/user/audacious_xx
| + | |
| − | | + | |
| − | Zatim ide naredba:
| + | |
| − | | + | |
| − | ./configure
| + | |
| − | | + | |
| − | koja provjerava da li vaš sustav ispunjava neophodne ovisnosti da se sagradi paket i omogućava promjenu raznih opcija kompajliranja paketa i promjenu puta gdje će program biti instaliran. Ukoliko tijekom ovog koraka dobijete obavijest da nedostaje neki paket (ovisnost) ili više njih,te pakete morate instalirati.Nakon svakog instaliranja potrebnih ovisnosti, potrebno je ponoviti naredbu ./configure.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada je sve prošlo kako treba, odnosno ./configure je obavio sav posao do kraja, bez izvještaja o grešci,koristimo slijedeću naredbu
| + | |
| − | | + | |
| − | make
| + | |
| − | | + | |
| − | koja kompajlira program.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se to završi ostaje još da se program instalira na sustav.
| + | |
| − | | + | |
| − | sudo make install
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se program instalira, možete ga uredno koristiti.
| + | |
| − | Kod Ubuntua, postoji jos jedna pogodnost. Ako program instalirate sa
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | sudo checkinstall
| + | |
| − | | + | |
| − | , on se instalira kao klasican .deb paket i moguce ga je deinstalirati iz Synaptica, dok klasicno kompajlirane programe, nije. Takodje napravice i .deb instalacioni paket za drugu priliku, u folderu gde smo kompajlirali.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kao poslednje, pomenucemo binarne pakete sa ekstenzijom .bin, kao vrstu paketa zajednicku za dosta razlicitih distribucija (i .deb i .rpm baziranih). Ovakvi paketi instaliraju se tako sto u terminalu, odemo u direktorijum gde se paket nalazi, npr.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | cd /home/user/Downloads
| + | |
| − | | + | |
| − | pa zatim paketu da izvrsna mogucnost
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | sudo chmod 755 ime_paketa.bin
| + | |
| − | | + | |
| − | i onda komandom paket i instalira
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | ./ime_paketa.bin
| + | |
