|
|
| (Nije prikazano 14 međuinačica 2 suradnika) |
| Redak 1: |
Redak 1: |
| − | __TOC__
| + | #REDIRECT [[Instalacija i deinstalacija softvera]] |
| − | ==[[GUI]] rješenje==
| + | |
| − | | + | |
| − | Ova disthttp://wiki.open.hr/skins/common/images/button_link.pngribucija koristi program za rad sa paketima pod nazivom - ''Synaptic'' kao GUI program, odnosno ''apt-get'' kao program na naredbenom retku.
| + | |
| − | | + | |
| − | Synaptic je vrlo dobar program kojime se sve rješava preko grafičkog sučelja, a njime se obrađuju ove radnje:
| + | |
| − | *Instalacija programa i biblioteka
| + | |
| − | *Deinstalacija programa
| + | |
| − | *Popravak oštećenih (broken) paketa
| + | |
| − | *Dodavanje trećih repozitorija
| + | |
| − | *Podešavanje updatea i upgradea sistema
| + | |
| − | | + | |
| − | Uglavnom sve radnje koje se vežu uz rad repozitorija i paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Na osnovnom nivou rada sa Ubuntu distribucijom nije potrebno znati kako podesiti napredne opcije u ovom programu, ali je korisno znati pronaći program koji nas zanima, instalirati ga i eventualno maknuti iz sistema.
| + | |
| − | | + | |
| − | U samom Ubuntuu postoje dva programa kojima možete vršiti instalacije i deinstalacije.
| + | |
| − | | + | |
| − | ===Dodaj/Ukloni programe (jednostavno)===
| + | |
| − | | + | |
| − | Prvi je jednostavniji i pregledniji za početnika i poziva ga se jednostavno iz glavnog izbornika ''Programi'', te zadnjom stavkom ''Dodaj/Ukloni programe''. Njegov prozor izgleda ovako:
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:install-uninistall.jpg|500px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | Na samom vrhu imate listu ''Show:'' na koju kada kliknete mišem, dobivate izbornik:
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:install-uninistall-menu.jpg|150px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | Pomoću nje možete odrediti koje aplikacije da vam izslista. Ako ga postavite na opciju ''All available applications'', prikazat će vam sve što je u Ubuntuovim repozitorijima.
| + | |
| − | | + | |
| − | Pretragu po imenu zadajete jednostavnim upisivanjem riječi ili dijela riječi u okvir za unos ''Traži:'', a možete pretraživati i po kategorijama porgrama.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se odlučite za instalaciju nekog programa, označite ga kvačicom i klknite mišem na ''Apply Changes''
| + | |
| − | | + | |
| − | Za deinstalaciju programa jednostavno odoznačite kvačicu pred njegovim imenom i kliknete ''Apply Changes''
| + | |
| − | | + | |
| − | ===Synaptic upravitelj paketima (naprednije)===
| + | |
| − | | + | |
| − | Za napredniji rad sa paketima i njihovim ovisnostima, te za upravljanje repozitorijima morati će te posegnuti za Synapticom. Program se nalazi pod ''Sustav -> Administracija -> Synaptic Package Manager''.
| + | |
| − | | + | |
| − | [[Slika:synaptic-scr1.jpg|400px]]
| + | |
| − | | + | |
| − | ==[[CLI]] rješenje==
| + | |
| − | | + | |
| − | {{Robelbox|theme=1|title=CLI rješenje}}<div style="{{Robelbox/pad}}">
| + | |
| − | Programe možete instalirati i pomoću Terminala, to jest pomoću CLI programa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Ubuntu vam nudi dva takva programa. [[Apt-get | '''Apt-get''']] i '''Aptitude'''.
| + | |
| − | | + | |
| − | </div>
| + | |
| − | {{Robelbox-close}}
| + | |
| − |
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | === [[Apt-get | 1. apt-get]] ===
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | '''Instalacija:'''
| + | |
| − | | + | |
| − | Programe instalirate naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get install ime_programa
| + | |
| − | Naredba će taj program skinuti s repozitorija i instalirati. Potrebno je jednino znati točno ime programa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Ubuntu je tu otišao malo dalje, pa je dosta intuitivan. Naime, kada otkucate ime programa koje nije potpuno, možete dobiti moguću varijantu imena u terminalu, tj. onu koja je dostupna u repozitoriju. Isto tako, ne morate pisati cijelo ime programa, budući da ona znaju biti prilično dugačka. Jednostavno upišite dio imena programa i stisnite tipku tab. Ubuntu će vam predložiti moguće nastavke imena, a ako postoji samo jedna varijanta imena, Ubuntu će vam završiti naredbu do kraja.
| + | |
| − | | + | |
| − | Prije ovakve instalacije programa ne bi bilo loše odraditi i
| + | |
| − | sudo apt-get update
| + | |
| − | kako bi se osvježila lista raspoloživih paketa u repozitoriju.
| + | |
| − | {{Infobox|text=Primjećujete, da je sve ovo potrebno raditi sa sudo, tj. za instalaciju su potrebna administratorska ili root prava.}}
| + | |
| − |
| + | |
| − | '''Deinstalacija''' se radi naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get remove ime_paketa
| + | |
| − | a u slučaju da želimo potpuno uklanjanje (uključujuci i konfiguracijske fajlove), onda uključujemo i opciju
| + | |
| − | --purge, znači:
| + | |
| − | sudo apt-get remove --purge ime_paketa
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | apt-get također vodi računa o medjuovisnostima paketa, tako da će ih pri instalaciji provjeriti i ponuditi instalaciju dodatnih, potrebnih paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Uz pomoć apt-get, moguće je i nadograđivati instalirane pakete naredbom
| + | |
| − | sudo apt-get upgrade ime_paketa
| + | |
| − | ili recimo nadograditi cijelu distribuciju na novu verziju sa
| + | |
| − | sudo apt-get dist-upgrade.
| + | |
| − | Korisne opcije su i
| + | |
| − | sudo apt-get autoremove
| + | |
| − | (uklanja pakete od kojih više ništa ne ovisi), zatim
| + | |
| − | sudo apt-get autoclean
| + | |
| − | (uklanja zaostatke deinstaliranih paketa) i
| + | |
| − | sudo apt-get autoclean
| + | |
| − | (čisti aptov cache, tj. skinute instalacije paketa iz /var/cashe/apt/archives).
| + | |
| − | | + | |
| − | === 2. aptitude ===
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | Drugi način instalacije programa putem Terminala, je aptitude, program koji se takodje upotrebljava u konzoli, ali ima i grafičko sučelje. Preferira se u odnosu na apt-get, zato jer bolje provjerava i barata ovisnostima paketa. Koristi se na sličan način kao apt-get, tj.
| + | |
| − | sudo aptitude install ime_paketa
| + | |
| − | za instalaciju,
| + | |
| − | sudo aptitude remove ime_paketa
| + | |
| − | za uklanjanje paketa.
| + | |
| − | | + | |
| − | Mogu se koristiti i slijedeće opcije
| + | |
| − | remove
| + | |
| − | purge
| + | |
| − | hold
| + | |
| − | unhold
| + | |
| − | keep
| + | |
| − | reinstall
| + | |
| − | To su osnove, a za ozbiljniju upotrebu i detaljnije o opcijama možete pogledati:
| + | |
| − | man aptitude
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | == Osnove o [[Kompajliranje | kompajliranju]] ==
| + | |
| − | | + | |
| − | {{Robelbox|theme=1|title=kompajliranje}}<div style="{{Robelbox/pad}}">
| + | |
| − | Ponekad program ne možemo naći u repozitorijima, niti ga možemo pronaći kao deb paket.
| + | |
| − | | + | |
| − | Tada nam je jedini način da program kompajliramo iz izvornog koda.
| + | |
| − | | + | |
| − | </div>
| + | |
| − | {{Robelbox-close}}
| + | |
| − | | + | |
| − | | + | |
| − | U Ubuntu moramo imati instaliran gcc kompajler, koji se koristi za kompajliranje izvornog koda pisanog u C ili C++ (najčešće). Njega ćemo pribaviti instaliranjem paketa '''buil-essential'''
| + | |
| − | | + | |
| − | Paket instaliramo ovom naredbom:
| + | |
| − | sudo apt-get install build-essential
| + | |
| − | | + | |
| − | Ne bi bilo loše instalirati i automake, da bi mogli pokrenuti configure.sh i autogen.sh skripte koji često dođu u izvornom kodu.
| + | |
| − | sudo apt-get install automake
| + | |
| − | | + | |
| − | Konačno,možemo instalirati i CheckInstall, koji nam služi za "sigurno" instaliranje.
| + | |
| − | | + | |
| − | sudo apt-get install checkinstall
| + | |
| − | | + | |
| − | Onda se sve svodi na skidanje izvornog koda sa neta, njegovog raspakivanja u željeni folder npr. /home/user i tri osnovne komande kojima ćemo konfigurirati, napraviti i instalirati program.
| + | |
| − | | + | |
| − | Npr. otiđemo u terminalu u direktorij u kojem je otpakiran program, npr. audacious_xx
| + | |
| − | | + | |
| − | cd /home/user/audacious_xx
| + | |
| − | | + | |
| − | Zatim ide naredba:
| + | |
| − | | + | |
| − | ./configure
| + | |
| − | | + | |
| − | koja provjerava da li vaš sustav ispunjava neophodne ovisnosti da se sagradi paket i omogućava promjenu raznih opcija kompajliranja paketa i promjenu puta gdje će program biti instaliran. Ukoliko u toku ovog koraka ispiše da fali neki paket ili više njih, ne možete završiti instalaciju prije nego li instalirate te ovisnosti.Nakon svakog instaliranja potrebnih ovisnosti, potrebno je ponoviti naredbu ./configure.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada je sve prošlo kako treba, odnosno ./configure je obavio sav posao do kraja, bez izvještaja o grešci,koristimo slijedeću naredbu
| + | |
| − | | + | |
| − | make
| + | |
| − | | + | |
| − | koja kompajlira program.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se to završi ostaje još da se program instalira na sustav.
| + | |
| − | | + | |
| − | sudo make install
| + | |
| − | | + | |
| − | Kada se program instalira, možete ga uredno koristiti.
| + | |
| − | Kod Ubuntua, postoji jos jedna pogodnost. Ako program instalirate sa
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | sudo checkinstall
| + | |
| − | | + | |
| − | , on se instalira kao klasican .deb paket i moguce ga je deinstalirati iz Synaptica, dok klasicno kompajlirane programe, nije. Takodje napravice i .deb instalacioni paket za drugu priliku, u folderu gde smo kompajlirali.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kao poslednje, pomenucemo binarne pakete sa ekstenzijom .bin, kao vrstu paketa zajednicku za dosta razlicitih distribucija (i .deb i .rpm baziranih). Ovakvi paketi instaliraju se tako sto u terminalu, odemo u direktorijum gde se paket nalazi, npr.
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | cd /home/user/Downloads
| + | |
| − | | + | |
| − | pa zatim paketu da izvrsna mogucnost
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | sudo chmod 755 ime_paketa.bin
| + | |
| − | | + | |
| − | i onda komandom paket i instalira
| + | |
| − | | + | |
| − | Kod: Označi sve
| + | |
| − | ./ime_paketa.bin
| + | |
